Proševina ili prosidba u Sremu

Proševina ili prosidba, od davnina je poznat običaj u našem narodu, i on se zadržao, sve do današnjih dana. Bilo da mu je prethodilo provodadžisanje ili kaparisanje, bilo da su se mladi sami zagledali ili zavoljeli, svadba se gotovo nije mogla zamisliti bez prosidbe. U prošlom vijeku, po starim zapisima, običaj prosidbe opisan je na sledeći način:

Za prosidbu ili proševinu spremaju se i momačka i djevojačka kuća. Momkovom ocu je dužnost da ponese djevojci nekoliko dukata koje će ona, kasnije kao nevjesta, nositi nanizane oko vrata. Pored ovoga nosi se pogača, piće, a ponegdje i pečenje. A da bi se ovo veselje na daleko čulo, vodili su se i svirači da sviraju kod djevojačke kuće.

Goste dočekuje domaćin, obično otac djevojke sa poslugom. Poslije pozdrava gosti sjedaju za sto, a pritom se pazi da počasno mjesto zauzme prijatelj-momkov otac. Zatim se donosi prijateljska pogača na koju je običaj da se stavlja novac, s tim da momkov otac daje najviše. Tako prikupljen novac daje djevojci-udavači. Zatim budući svekar daje budućoj snahi prsten i ponešto od odjeće. Poslije ovoga nastaje čašćenje. Igra se, pjeva i veseli. Prijatelji ugovaraju svadbu. Onda djevojka daruje prvo momka, svekra i svekrvu, pa onda i ostale koji su sa njima došli. Poslije ovoga djevojka više nije djevojka-udavača, već prošenica i tako se naziva do vjenčanja.

Kada se dobro provesele, prosioci se vraćaju natrag, dobro okićeni. Ubrusi se tada vezuju konjima za uzde. Usput se pjevaju prigodne pjesme. Kada se prosioci vrate momkovoj kući i tu nastavljaju gozbu i veselje.

Povratak tradiciji i običajima, primjetan je u svim oblastima života, posebno je uočljiv kod svadbenih ceremonija, kao i onih koje predhode vjenčanjima. Iz bogate narodne riznice, mladi danas izvlače ono što im je najprivlačnije, kako bi uveličali svoj najljepši dan u životu. U današnjoj emisiji smo uzeli za primjer prosidbu ili proševinu u Sremu, prema sjećanjima najstarijih žitelja. Kad momak nađe izabranicu i odluči da djeli život s njom, on najprije sam odlazi u kuću njenih roditelja, sa lijepom, po mogućnosti crvenom jabukom, koju po ulasku stavlja na sto. To je znak da je došao zvanično-na prvi dogovor. Kada se momak dogovori sa budućom tazbinom da mu daju svoju kćer, sledeći put on dolazi sa roditeljima “na jabuku”. S njima obično ide još jedna osoba iz uže familije na svečani ručak i upoznavanje. Gosti pri tom donose pogaču, koju stavljaju na sto, a preko nje polože opet jabuku. Budućoj nevjesti poklanjaju nešto od odjeće. Sledeći put oni dolaze na dogovor-o mirazu i svadbi-do u detalje. Od tada kreću pripreme za vjenčanje, do koga mora proteći barem tri nedjelje. Za to vrijeme pop u crkvi daje nagovještaj da je ta djevojka isprošena za tog momka, pa ako neko ima šta da kaže, što ne ide u prilog tom braku, neka kaže na vrijeme. U toku te tri nedjelje u djevojačkoj kući se užurbano pripremaju darovi, prave se prela, na koja dolazi i budući mladoženja. Onda se ide u kupovinu obredne odjeće, kao i darova za svatove. Svekrva je dužna da kupi vjenčanicu, bijele cipele, rukavice i bijele čarape. Djever kupuje veo i buket cvijeća-ostalo po dogovoru. Uvijek je bio običaj da se vjenčanica posuđuje.Tako je to nekada izgledalo u Sremu.