Sretenje Gospodnje ili Obretenje

Kad je Isusu bilo četrdeset dana, Sveta Djeva Marija i Јosif donesu Ga u hram da Ga posvete Bogu. U hram dođe i sijedi sveštenik Simeon, pravedan i pobožan starac, kojem je anđeo Božji rekao da neće umrijeti dok ne vidi Spasitelja. I toga dana javi mu se anđeo i reče da dođe u crkvu, jer će tu vidjeti Hrista. Starac uze dijete na ruke i reče: “Sada otpuštaš s mirom slugu svoga, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje Spasenje tvoje”. Kao uspomena na ovaj susret ustanovljen je praznik Sretenje, a praznuje se na današnji dan 15.februara. Po narodnom vjerovanju, toga dana se sreću zima i ljeto i dani postaju duži a noći kraće. Kao što maloprije rekosmo, naš narod vjeruje da se na praznik Sretenje sreću zima i ljeto, pa je zima kazala ljetu: „Pomozi Bog, golo ljeto! Ti meni daješ gole i bose ljude a ja tebi obučene i obuvene!“ Ljeto je na to odgovorilo: „Bog ti pomogao, obučena zimo! Istina je da ti meni daješ obučene i obuvene ljude, a ja tebi gole i bose, ali se djeca i ljudi više raduju meni nego tebi“. Narod smatra da od Sretenja nastaju topliji dani i da ne može više biti tako jaka zima. Ovoga dana djevojke paze kakvog će čovjeka prvo sresti. Ako koja prvo sretne crnomanjastog, za takvog misli da će se udati, a ako plavog-onda za takvog. Isto tako, ako sretne zdravog, bogatog, siromašnog ili bolesnog, udaće se za takvog. Ako je na ovaj dan oblačno ili pada snijeg ili kiša, vrijeme će se uskoro promijeniti i nastaće topliji dani. Ako je na ovaj dan vrijeme lijepo i sunce grije, onda će još dugo trajati zima.