latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 22/02/2017 | 15:01

O narodnoj umjetnosti i ulozi žena u njoj

Majke su vjerovale kad im kćerka veze, da je ne smije karati, jer bi joj se svaka kletva ispunila. Velika je pogrda ako se kaže za neku djevojku ili ženu da joj je “iglica zarđala”...

 

Između prošlosti i budućnosti stvoriće se nepremostiva provalija ako u sadašnjosti nisu sadržane i jedna i druga strana. Zato smo obavezni da njegujemo našu tradiciju. Mi koji realizujemo emisiju “Svilen konac”, nastojimo da uz dobru narodnu muziku i poučne, zanimljive priče ispunimo ovaj zadatak, da sačuvamo naše narodno blago. Međutim, većina ljudi se svjesno odriče, odnosno, kažimo to jasno i glasno, stidi svog izvornog kulturnog stvaralaštva, a reći ćemo vam i zašto. Zato jer ne poznaje njegovu vrijednost. Pritiskom takozvane masovne kulture, ne samo da se skrnavila čistota, ljepota i vrijednost narodnog stvaralaštva, nego se skrnavilo i sve ono što je kao trajne vrijednosti iznjedrio narod. Uloga žene u čuvanju tradicije i narodnog blaga je ogromna. Žena je kroz vijekove bila umjetnica. Njena umjetnost je bila vezana za izradu tkalačkih i veziljskih radova. Vezle su, tkale i narodnu umjetnost nam sačuvale. Sve što su ukućani imali na sebi, ženska je ruka stvorila. Nekada ste mogli po nošnji znati ko je ko, ko je šta i odakle je. A danas, vez spada u narodnu umjetnost, i ne može se odvojiti od narodne pjesme i vjerovanja. Žene naših krajeva obrađivale su i najgrublju tkaninu. Nepažnje nije bilo. Imale su strpljenja, ljubavi i odanosti prema svome radu. Vez je uvijek razveseljavao dušu žene. A najoriginalniji i najljepši vez, bio je u selima, jer je tamo sporije dopirao uticaj stranih kultura. Mnogo ranije nego što su Luj 14. i Filip II počeli da pomažu tkalačku i veziljsku vještinu i da se tim bave gospođe po dvorovima-srpske kraljice su u 14.vijeku otvarale tkalačke i vezilačke škole i same vezle. Prema starim dokumentima vidi se da su mnoge srpske princeze u svojim testamentima naglašavale kome će koji svoj vez ostaviti. Umjetničko stvaranje lijepog bilo je nerazdvojivo od dobrog, jer su vezilje bile uzor majke, sestre, ljube. Ovaj rad je povezan s prošlošću, njime je povezana duša i najljepša tradicija ovog naroda. Narodna pjesma kaže da bi gospodari robinju oslobodili ako je znala ”plesti i iglicom vesti”-jer je vez izvor i simbol plemenitih osjećanja. Majke su vjerovale kad im kćerka veze, da je ne smije karati, jer bi joj se svaka kletva ispunila. Velika je pogrda ako se kaže za neku djevojku ili ženu da joj je “iglica zarđala”.