Kafana iz koje je počeo 1. Svjetski rat

Kafana “Zlatna moruna” na Zelenom vencu, neformalna baza Gavrila Principa, Trifka Grabeža, Nedeljka Čabrinovića,ali i njihovih drugova iz organizacije “Mlada Bosna”, ušla je u istoriju kao zborno mjesto mladih revolucionara, odakle su krenuli u atentat na austougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda. Upravo na ovu adresu, u proljeće 1914. godine u centru Beograda, stiglo je pismo na ime Nedeljka Čabrinovića sa bilješkom zagrebačkog lista “Srbobran” da će austrougarski prijestolonasljednik biti u Sarajevu 28. juna na Vidovdan, što je za Srbe bila ozbiljna provokacija. Kao što rekosmo, u kafanu “Zlatna moruna” na Zelenom vencu stiglo je pismo da će Franc Ferdinand prisustvovati manevrima vojske na Vidovdan, i da će doći u posjetu Sarajevu. Upravo u ovoj kafani napravljen je plan da se ide u atentat na prijestolonasljednik, i tu se detaljno, mjesecima, plan razrađivao. Sredinom juna trojica mladih, hrabrih boraca za slobodu, zaputili su se ka bosanskoj prijestonici. U Sarajevo su stigli bez problema, sa oružjem, koje su ponijeli iz Beograda. Došli su ranije kako bi i tamo detaljno isplanirali ovaj čin. Da li je uspešno izvršenje atentata na Ferdinanda splet nesrećnih okolnosti, ili upornost trojice mladih revolucionara da u svojoj namjeri uspiju, istorija ne može da da precizan odgovor. Prilikom prvog prolaska carske kolone promašen je automobil u kojem se nalazio prijestolonasljednik Ferdinand, i lakše je ranjen pukovnik Erih fon Mericio i grof Boz-Valdeh. Prilikom povratka kolone, atentat je uspješno izvršen. Doduše, suđenje je pokazalo da je druga žrtva atentata, supruga Franca Ferdinanda Sofija Hotek ubijena slučajno. Nedeljko Čabrinović pokušao je atentat bombom, međutim neuspješno, nakon čega je uhapšen. Grabež nije ni pokušao, dok ga je Princip uspješno obavio. Vozač prijestolonasljednik pogriješio je pravac i vraćao se, a u tom trenutku je Princip pucao, i ubio Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Trojica revolucionara nisu bili punoljetni po tadašnjim odredbama, a upravo to bio je glavni razlog što nisu osuđeni na smrtnu kaznu. Svi osumnjičeni, punoljetni bili su obješeni. Princip i Čabrinović imali su po 20, dok je Grabež imao 19 godina. Nakon atentata koji je iznenadio, zbunio i porazio austrougarsku vojsku, ali i narod, trojica atentatora osuđeni su na dugogodišnju vremensku kaznu, a uslovi pod kojim su je izdržavali bili su toliko teški, da nijedan od njih nije preživio Prvi svjetski rat. Gavrilo Princip bio je zatočen u samici, gdje je polagano umirao od gladi i bolesti, i pred kraj Prvog svjetskog rata umro je od tuberkuloze. Srpski heroj čije ime zna svaki Srbin, robijao je u “zloglasnom” zatvoru u Terezinu u Češkoj, u vlažnim ćelijama prepunim pacova. Svakodnevno su ga bili, mučili, a hranu je dobijao svaki peti dan. Zvjerski je mučen na razne načine, a nerijetko su ga stavljali u drveno bure u koje je prethodno bilo zakucano mnogo eksera, a onda su ga kotrljali u takvom buretu dok bi se ekseri zabadali u njegovo, već ranjeno tijelo. Danas se često vodi polemika o ideološkom usmjerenju, da li su mladi revolucionari zaista bili ultra srpski nacionalisti, heroji, ili pak teroristi. Istoričari naglašavaju da su bili nacionalisti, i to na najpozitivniji način. Voljeli su svoj narod, bili su svjesni da su Srbi i borili su se za oslobađanje Bosne i Hercegovine od okupacije austrougarske monarhije. U tom smislu oni su vjerovali da je atentat na ličnost koja postavlja tu vlast dozvoljen čin. Bili su orjenisani projugoslovenski, željeli su da Bosna bude slobodna, da se ujedini sa Srbijom, jer su vjerovali da će Srbija ujedniti Јužne Slovene. Trojica srpskih junaka, koji su ostavili neizbrisiv trag u srpskoj istoriji, pripadali su nižem sloju u ekonomskom smislu, i živjeli su u teškim uslovima. Politički motiv atentata je cilj da se Bosna i Hercegovina oslobodi okupacije Austrougarske, a niko nije ni slutio da će napad rezultirati Prvim svjetskim ratom, pogotovo što su atentati bili česti u to vrijeme. Uprkos tome što sa ovim incidentom nisu bile povezane zvanične vlasti Kraljevine Srbije, već pojedini ljudi na određenim položajima, članovi organizacije “Ujedinjenje ili smrt” ili “Crna ruka”, Austrougarske vlasti su iskoristile novonastalu situaciju da upute ultimatum Srbiji. Srpske vlasti su odgovorile pozitivno na sve tačke ultimatuma, osim na jednu koja je zahtijevala upućivanje austrougarskih istražnih organa unutar teritorija Kraljevine Srbije. Ovo su vlasti Austro -Ugarske iskoristile da objave Srbiji rat, koji je ubrzo eskalirao u Prvi svjetski rat.