Vaskršnji ili “vodeni” utorak

Vaskrsenje Isusa Hrista, hrišćanski praznik nad praznicima koji je osnova novozavjetnepropovijedi i vjere u spasenje, slavi se od vremena prvih apostola. Suštinu i načelo hrišćanske vjere objasnio je sveti apostol Pavle čija je propovijed osnažila i usmjerilanovozavjetnuvjeru. Riječi apostola Pavla, koji nije bio savremenik Hristov, ali kome se, prema predanju, Spasitelj javio na putu za Damask, zapisane su u njegovim apostolskim djelimai objašnjavaju da je suština hrišćanstva u vjeri u pobjedu života nad smrću. U pravoslavnim hrišćanskim crkvama se na Vaskrs otvaraju Carske dveri na oltaru čime se simbolično ukazuje da je Isus svojim vaskresenjem pobijedio tamu i smrt i otvorio rajska vrata i put spasenja čitavom ljudskom rodu. Treći dan Vaskrsa nazivaju još i “vodeni utorak”. Zašto? U “vodenoj sedmici”, kako se u narodu naziva prva nedjelja po Vaskrsu, naročito se priznaju, i po važnosti izdvajaju, vodeni utorak i vodena subota. U središnoj Šumadiji se, pak, praznuju tri vodena utorka. To su, osim današnjeg, utorak po Đurđevdanu i utorak po Trojicama. Sva tri utorka, u jeku proljećnih radova u polju, posvećena su vodi, tj. praznuju se da bi pala kiša, neophodna za rast i rod usjeva. Po vjerovanju u Gruži, na vodeni utorak nije valjalo ništa raditi (prati, šiti, krpiti, ukrašavati) na muškoj odjeći, pogotovu odjeći budućih vojnika. Kada se, još, vodeni utorak poklapa sa končanim utorkom, tj. utorkom koji je u mijeni posljednje četvrti mjeseca, kada Mjesec kopni, jede se, ili smanjuje, što je, po narodnom vjerovanju, dan kada nije uputno nove poslove preduzimati. Postoji još jedan običaj, koji nije toliko čest, ali se dešavalo da se mladenci uzimaju baš na vodeni utorak, jer se vjerovalo da će im brak sklopljen na taj dan biti dugovječan i plodonosan.