O obredu krštenja novorođenčeta

Ako je dijete rođeno zdravo, zakaže se dan krštenja. Dijete se krsti obično poslije četrnaest dana, a najdalje za šest nedjelja, jer se smatralo da je nekršteno dijete pod vlašću đavola, a kršteno pod zaštitom Boga. Ukoliko je dijete rođenoslabašno, bio je običaj da se odmah krsti, da ne bi umrlo nekršteno, jer je to veliki grijeh, a za kuma se uzimao onaj na koga se naiđe na putu do crkve. Krštenjevršisveštenik u crkvi ili kod kućedomaćina, a poslije krštenjapriređuje se gozba i veselje za najuži krug rodbine i prijatelja. Na gozbi prisutni su darivali dijete novcem i haljinicama, porodilja za uzvrat daruje goste, a boljim darom posebno daruje kuma. Kada gosti daruju dijete srebrnim ili zlatnim novcem kažu: “Od mene ti novac, a od Boga zdravlje”. Ponegdje, umjesto srebrnog i zlatnog novca dijete su darivali papirnom novčanicom, uz napomenu da kada poraste za taj novac kupi to i to. Kum za krštenje nabavi svijeće i platno, na koje sveštenik spusti dijete pri krštenju. Od tog platna, negdje, šiju djetetu prvu košulju. Ranije je bio običaj da kum daje djetetu ime po svom nahođenju. No, obično, se on držao tradicije i djetetu je davao ime nekog djetinjeg pretka, ili sveca po kalendaru koji je najbliži djetetovu rođenju. U novije vrijeme, obično se kum posavjetuje sa roditeljima prije nego što da ime djetetu. Na dan krštenja kum niti jede niti pije, sve dok se obred ne obavi. U nekim krajevima ni roditelji djeteta ništa ne okuse dok se krštenje ne obavi, da bi dijete imalo zdrave zube. Ako se dijete krsti u crkvi, običaj je bio da ga babica odnese na krštenje.