Kukuruz

Kukuruz je sve do šezdesetih godina prošlog vijeka zauzimao, na ovim prostorima, prvo mjesto u ishrani stanovništva, a ujedno i u ishrani svih vrsta domaćih životinja. U domaćinstvima se nije mogao pojesti gotovo nijedan obrok bez kukuruza. Јeo se za doručak, ručak, večeru, i to spreman na razne načine, kao osnovni prilog za većinu jela. Od kukuruznog brašna mijesio se i pekao hljeb, kuvali pura, skrob, ljevuša ili prijesnac, a od krupno mljevenog kukuruza, isključivo bijelog osmaka, kuvano je na mlijeku omiljeno jelo-bunjgur. Međutim, početkom sedme decenije prošlog vijeka, postepeno se u ishrani prelazilo na pšenični hljeb, koji su najprije seljani sami pravili u kući i pekli. Kasnije se hljeb počeo dovoziti u seoske prodavnice prehrambenih artikala, pa je veliki broj seoskih domaćinstava prešao na kupovinu gotovog hljeba iz pekara. Treba napomenuti da upotreba kukuruza za ishranu stanovništva nije nikada potpuno prestala. Kukuruzni hljeb često se koristi i kao specijalitet u jelovniku većine domaćinstava, za vrijeme raznih svečanosti i porodičnih okupljanja. Tada se kukuruzni hljeb jede uz sarmu, razna pečenja, kiseli kupus i suvo meso. Spravlja se i peče od kukuruznog brašna dobijenog od kukuruza tvrdunca, žutih ili bijelih osmaka samljevenih u potočnim mlinčićima-vodenicama, a ponegdje i u seoskim mlinovima na struju. Tako je kukuruz i nakon više vijekova, zadržao značajno mjesto u ishrani stanovništva. Kukuruz je jednogodišnja biljka, žitarica, iz porodice trava, a potiče iz Јužnog Meksika. U Španiju ga je prenio Fernando Kortez 1519. godine. Kukuruz se zatim raširio u Francuskoj, Italiji, na Balkanskom poluostrvu itd. Postoje tvrdnje da kukuruz vodi porijeklo iz Kine, gdje se navodno gajio još prije 4500 godina. Neki, pak, smatraju da ga je Kolumbo donio u Italiju, nakon pronalaska Amerike 1492. godine. U naše krajeve donesen je 1572. godine, prvo u Dalmaciju, a četiri godine kasnije dospijeva i u Srbiju. Kako su uslovi za gajenje kukuruza u Srbiji bili veoma povoljni, on postaje glavna srednjovjekovna hrana i potiskuje pšenicu i proso. Interesantan je podatak da je bivša Kraljevina Јugoslavija bila deveta u svijetu po proizvodnji kukuruza. Činjenica je da svaki domaćin koji se i danas bavi proizvodnjom kukuruza, od njega ima koristi.