Rabadžije i sarači

Rabadžija sa zapregom, najčešće volovskom, radi „u nadnicu“. Iako sporiji u odnosu na konjsku zapregu, volovi su daleko snažniji i više mogu da povuku. Ovo zanimanje postoji još u Srbiji i prisutno je naročito tamo gdje su putevi loši. Rabadžije, na primjer, izvlače građu iz šume do puta. Pri tome volovi prave daleko manju štetu u odnosu na mehanizaciju kao što su traktori, koji zahtijevaju kakav takav prolaz među drvećem (makar prosječen kroz šumu) i pri tome uništavaju sve na svom putu a prije svega mladice drveća. Sarač je zanatlija koji izrađuje predmete od kože. Prije svega sedla, kajase, opasače, futrole za vatreno oružje, fišeklije za lovce, novčanike, bičeve. U saračkoj radnji, a ima jedna na donjem dijelu Balkanske ulice u Beogradu, miriši koža. To je jedan lijep, starinski miris. Proces prerade i pripreme kože podijeljen je u tri faze. Na početku ih je sarač sam obavljao, zatim se koža nabavljala od vargi i naposlijetku, sarači su počeli da koriste fabrički obrađenu kožu. Sarač, uglavnom, svoje proizvode radi ručno. Ono što napravi je jako i treba da traje. Saračka roba se može kupiti i na pijacama, vašarima u našim krajevima, naročito kada je pazarni dan.