latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 01/08/2017 | 08:20

Ćurčijski zanat

Ćurčije rade kod kuće, a svoje proizvode najčešće prodaju na pijacama i vašarima...

Ćurčijase bavi izradom odjevnih predmeta od kože. Naziv dolazi od riječi „ćurak“, koja je označavala kožni prsluk od jagnjeće kože sa ošišanim krznom na unutrašnjoj strani. U južnim dijelovima Srbije ćurak se zove gunj, a ponegdje i kožuh, kožuv. Za razliku od krznara, koji se bavi skupocjenim krznima, praveći elegantne bunde, ćurčija pravi prsluke uglavnom od ovčije ili jagnjeće kože. Ipak, pravi majstori ćurčije umiju da naprave ćurke ukrašene malim komadima kože druge boje i oblika, da se „poigraju“ i naprave mala umjetničkadjela. Čest je slučaj da ćurčija radi sa kožom koja nije do kraja obrađena kako treba. Tada se oseća karakterističan, ne baš prijatan, miris. Godine su potrebne da taj miris iščili. Ćurčije rade kod kuće, a svoje proizvode najčešće prodaju na pijacama i vašarima. U narodu postoji izraz „okrenuo ćurak naopako“, kada se neko naljuti, promijeni narav. Ponegdje postoje i prezimena Ćurčić i Ćurčija. Prva srpska bunda od prave i debele ovčje kože spasla je brojne srpske vojnike na Solunskom frontu, od velikog mraza i ciče zime. U poslednjih sto godina i nekad popularni srpski kožuh, kao prepoznatljiv dio odjeće i tradicije, čuvao je najbolje svako tijelo od smrzavanja. Štavljenje kože jedan je od najtežih poslova. Za novu bundu potrebno je četiri ovčije kože. Koža se najprije sušila napolju, zatim je bila potopljena u vodu 24 sata. Zatim se čistio masni sloj sipijom i takva bi se stavljala u bure za štavljenje u kojemsu se već nalazili mekinje, so, i kukuruzno brašno. U buretu koža je ostajala 18 dana. S vremena na vreme se miješala i prevrtala, a onda se vadilai sušila na suncu nekoliko sati, te ručno teglila dok se sasvim ne bi ispravila. Ostaci mješine sa kože su se strugali gvozdenom teglicom. Veliko zanatsko umijeće potrebno je da bi se ovčija koža dobro ofarbala i pripremila za krojenje. Naberu se pečurke s drveta koje su se koristile i kao kremen, pomiješaju sa jagodama, i kuvaju u kazanu ili bakraču. Kad se dobije žuta farba za kožu, počinje krojenje. Koža se rasteže na površini od 120 centimetara širine i 80 dužine. Kožna garderoba ušiva se ćurčijskom čeličnom iglom i za jedan dan dobar majstor može da sašije tri kožna grudnjaka, a bundu tešku pet kilograma za dva dana.