“Imena mi mog”

Osim približnog popisa mogućih imena u crkvenom kalendaru (do koga se danas malo drži), vrlo veliki je i skoro malo poznat broj mogućih i datih imena djeci. Kad rekosmo da postoji neki popis imena u crkvenim kalendarima, kojim se roditelji mogu ponuditi, da kažemo bar približno da je kod nas postojalo oko 3000 imena. Popisana imena u ckvenim kalendarima su, uglavnom, vjerska jer su sretnim roditeljima često povod bili neki od svetaca, ako su djeca rođena pred, na ili nakon nekog svetačkog dana: Petrovdana-Petar, Nikoljdana-Nikola, Mitrovdana-Mitar itd. Sve drugo je tako daleko od rodovskog, nacionalnog i vjerskog da je dostiglo nivo proste lakrdije i sprdnje sa imenima. Zato će mnoga djeca kad odrastu, maltene proklinjati svoje roditelje zbog vrlo neugodnih i neukusnih imena. Zamislite, jednom ocu se sviđao švicarski sat “Darvil”, pa je dragoj kćerki dao ime Darvila ?! Talas beskrajne povodljivosti je uzeo maha proteklih pedeset godina, pa imamo imena Tito i Žeželj, pa imena čuvenih fudbalera, Pele-recimo. Naravno, imamo mi valjda i onih lijepih, vrlo razložnih imena-imena prirodnih, tradicionalnih, vjerskih. Od naziva cvijeća, lijepih životinja, od glagola i pridjeva....Istina, ni tu često nismo sigurni u mnogo šta kad je u pitanju izvorno značenje upotrebljenih riječi za ime djeteta.

Kad je riječ o povodljivosti, pomodarstvu u davanju imena djeci, da kažemo ito da Velibor Lazarević u knjizi “Srpski imenoslov” navodi statističke podatke, prema kojima je u Beogradu 1968. godine upisano 38 imena Žaklina, pa 8 imena Staljinka, 9 imena Kenedi, 7 imena Vinetu, 6 imena Tito, 5 imena Tarzan, što samo svjedoči ko su bili popularni likovi tih godina. Tu, takođe, nalazimo i imena Traktor i Mašinka, a sve valjda u čudnom zanosu tehnološkog napretka. 1971. godine upisano je 27 imena Silvana, a biće da je sve to iz ljubavi prema tada popularnoj Silvani Armenulić. 1963. godine imenom Valentina je upisano 24-oro djece, iz ljubavi prema legendarnoj Valentini Tjereškovoj. Јedna Banjalučanka je Atlantida, jedan Banjalučanin se zove Svemir, a njegovi stričevići Lav i Tigran, te Don i Ural, jer su im očevi obožavali-otac Svemirov letenje, otac Lava i Tigrana legendarnog golmana Lava Јašina i šahistu Tigrana Petrosjana, a otac Dona i Urala vjerovatno bio proruski orjentisan. Koliko u tome svemu ima smisla, ako je u pitanju ljubav prema nekome ili nečemu, to je druga stvar, ali najporaznije je što se time i tako zatiru naši običaji, tradicija i sopstvenost. Ima nade da tako nikada neće biti, jer su valjda, bar sada, mnogi roditelji shvatili značaj imena i prezimena u rodu i narodu svome.....