Običaji ispod Stare planine

Vuk Karadžić je zapisao da su nekada u Crnoj Gori, lopovi plaćali sedmostruko vrijednost ukradene stvari. U Srbiji je lopovima u to vrijeme sljedovala blaža kazna. Lopov je plaćao državi i onome koga je pokrao. S vlasnikom ukradene robe lopov je mogao i da se nagodi. Zapisano je: “Kada je neko pokraden, on objavi na sve strane šta mu je ukradeno i koliko će dati onome ko mu lopova pronađe. Ako neko treći zna lopova, on se ne javlja odmah, već pošalje lopovu četvrtog, koji mu kaže da neko zna da je to i to ukrao, pa neka pohita da se sa pokradenim izravna. Ako lopov vidi da je uhvaćen, on odmah pohita, te pokradene stvari daje četrvrtom prokazivaču, koji ih vraća trećem a ovaj gazdi. U tome slučaju može ukradena stvar doći gazdi u ruke, a da ni lopov ni on ne znaju ko je prokazao, jer prokazivač obećanu nagradu dobije preko svog posrednika”. Vuk Karadžić je zapisao da Srbi prokazivača nazivaju sok, njegovog posrednika sokodržica a obećanu nagradu sodžbina.