Sveti apostol Luka- Lučindan

Rođen je u Antiohiji i pripadao je širem krugu Hristovih učenika, odnosno, jedan je od 70-torice apostola. Izučio je grčku filozofiju, medicinu i živopis, a u vrijeme Hristovog djelovanja na zemlji, živio je u Јerusalimu. Hrista je lično poznavao, a vidio Ga je i vaskrslog, o čemu je ostavio i pisano svjedočanstvo. Propovijedao je u Rimu, zajedno sa apostolom Pavlom, a po njegovoj smrti nastavlja rad u Italiji, Dalmaciji i Makedoniji. Napisao je “Јevanđelje i Djela apostolska” u kojima opisuje rad apostola poslije Hristovog vaskrsenja i posvetio ih svakom hrišćaninu koji Boga ljubi i poštuje i koji ima snage da strasti potčini razumu, a razum vjeri. Zapisano je da je Luka kao vješt živopisac, za životana ikoni naslikao majku Božiju sa malim Isusom. Ova, i ikone apostola Petra i Pavla, bile su prve ikone u hrišćanskoj crkvi, i zato se Sv.Luka smatra začetnikom hrišćanskog ikonopisa. Imao je 84 godine kad su ga neznabošci stavili na muke, pa objesili na jednu maslinu u Tebi. Mošti su mu premještane više puta, a u vrijeme despota Đurđa Brankovića bile su i u Srbiji, u Smederevu. Kada su Turci osvojili taj grad mnogo su naroda pobili, a kuće i svetinje porušili i popalili, pa se i moštima Sv. Luke gubi trag. U narodu postoji izreka: “Sveti Luka snijeg zauka”, jer se vjeruje da se poslije obilježavanja praznika posvećenog Svetom Luki valja nadati hladnom vremenu. Vuk Karadžić je zabilježio: “U Hercegovini, na Lučindan, domaćin porani u tor da vidi kako stoka toga jutra leži: ako je podvila noge poda se, kažu da će biti zla zima i godina, a ako je noge opružila, kažu da će biti dobra i zima i godina.” U Crnoj Gori se vjeruje da je nebeska duga pojas Svetog Luke. U mnogim krajevima postoji i uzrečica - “Sveti Luka eto vuka”, što znači da se približava zima.