Milunka Savić- najodlikovanija žena Prvog svjetskog rata

Kada je 1912. godine počeo Prvi balkanski rat, 23-godišnja Milunka Savić je odsjekla kike, na glavu stavila šajkaču, obukla muške čakšire i seljački koporan i krenula u Beograd. U dobrovoljce se upisala kao Milun i već na Bregalnici dobila prvu medalju za hrabrost. A, kada su joj poslije prvog ranjavanja otkopčali koporan i vidjeli da je žensko, povratka više nije bilo. Do kraja rata srpska Јovanka Orleanka, kako su je prozvali, postala je najodlikovanija žena u istoriji ratovanja. Rođena je krajem 19. vijeka u selu Koprivnica, nedaleko od Raške. U Prvom svjetskom ratu bila je dio čuvenog “Gvozdenog puka”, najelitnijeg Drugog puka srpske vojske “Knjaz Mihailo”. Za pokazano junaštvo u Kolubarskoj bici odlikovana je zlatnom medaljom za hrabrost “Miloš Obilić”. Milunka je preživjela i veliku austro-ugarsku i bugarsku ofanzivu i povlačenje preko Albanije. Zbog hrabrosti koju je pokazala u borbi, rat je završila sa činom kaplara srpske vojske. U jesen 1915. godine Milunka je teško ranjena u glavu u Makedoniji i tako povrijeđena povlačila se preko Albanije. Poslije nekoliko mjeseci oporavka, vratila se na Solunski front gdje je učestvovala u bitkama koje srpska vojska vodi uljeto i jesen 1916. godine. Milunka Savić je pokazala veliku hrabrost u borbama. Zarobila je 23 bugarska vojnika, pomagala u dostavljanju municije, istakla se u bombaškim napadima. Prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević odlikovao ju je 1917. godine vojničkom zlatnom Karađorđevom zvijezdom sa mačevima, a ubrzo zatim dobija i odlikovanje francuske vojske Legiju časti V stepena, a kasnije i francuki Ratni Krst i oficirsku Legiju časti. Polovinom 1918. Vrhovna komanda savezničkih armija naredila je da se pohvala junaštvu srpskog narednika Milunke Savić pročita pred strojem u stavu “mirno” svih jedinica Antante. Takva počast nije ukazana nijednom oficiru i generalu. Prilikom dodjele francuskog ordena Ratnog krsta sa zlatnom palmom, pred Milunkom su, u znak pozdrava, spuštene zastave proslavljenih francuskih pukova iz bitaka kod Argoa, Liježa, Verdena i Marne. Odlikovanje joj je uručio komandant Solunskog fronta, general Franš d’Epere. Odlikovana i hrabara žena borac izazivala je divljenje savezničkih vojnika koji u svojim redovima nisu imali žene borce. Pojava žena boraca u srpskoj vojsci bila je revolucionarna. Pored Milunke, bilo ih je još dvadesetak. Poslije rata, heroina Velikog rata, radila je u Bosni i Hercegovini kao kuvarica, bolničarka, pregledačica u fabrici vojnih uniformi. Tada se udala za Veljka Gligorovića, sa kojim je dobila kćerku Milenu, ali je ubrzo usvojila još tri djevojčice: Višnju, Radmilu i Zorku. Međutim, brak je kratko trajao, tako da Milunka sama podigla četiri kćerke. Poslije urgencija ratnih saboraca 1929. godine, zaposlila se kao čistačica u Hipotekarnoj banci u Beogradu, gdje je provela najveći dio svog radnog vijeka. Poslije Drugog svjetskog rata, Milunka Savić radila je i kao čistačica u beogradskim kafanama. Humanost je pokazala i tako što je iškolovala još oko 30-toro djece. Umrla je 5. oktobra 1973. godine. Iako je u medijima (čitulji u novinama) prvobitno bilo najavljeno da će Milunka Savić biti sahranjena u Aleji velikana, to se nije dogodilo. Sahranjena je u porodičnoj grobnici na Novom Groblju. Nijedan istoričar nije napisao njenu biografiju, nema je u muzejima a rijetko se spominje i u udžbenicima iz istorije. Mi smo na ovaj način pokušali spasiti dio uspomene na ovu heroinu.