Porijeklo i značenje riječi naslijeđe

U Rječniku matice srpske za riječ naslijeđe piše da je to “imovina, zaostavština umrlog koju nasljeđuje neka osoba, baština”. Dalje, u istom rječniku stoji da je naslijeđe u biološkom smislu “prenošenje svojstava živih bića sa predaka na potomstvo”. Vuk Karadžić u svom Rječniku navodi izraz baština za koji on daje objašnjenje da je to “očevina ili ono mjesto đe se ko rodio”. Miodrag Lalević u rječniku “Sinonimi i srodne riječi srpskohrvatskog jezika” piše da su sinonimi za baštinu: djedovina, domovina imanje, naslijeđe. Naslijeđe ili baština se mogu podijeliti u dvije velike grupe. Јedna je individualna, tj. ono što nasljeđujemo od svojih krvnih ili bioloških predaka, a druga je kolektivna, odnosno ono što nasljeđujemo od jedne šire zajednice, matice kojoj pripadamo kao pojedinci. Obje grupe u naslijeđe ostavljaju materijalna i duhovna dobra. To im je zajedničko. Ono što im je različito je da se primalac, kolektivnog naslijeđa može odreći, kao što se može odreći i individualnog, ali samo u pogledu materijalnih dobara, dok po pitanju biološkog naslijeđa nasljednik je takoreći bespomoćan. To se jezikom moderne nauke zove genetski kod ili genetsko naslijeđe. U principu naslijeđe je nešto o čemu primalac ne odlučuje. Nasljedstvo ne možemo birati. O tome odlučuje ostavilac. U tome se ogleda i odgovornost onoga koji naslijeđe ili baštinu ostavlja. Naslijeđe, nasljedstvo ili baština ne moraju biti uvek pozitivni. Oni mogu biti i negativni i u materijalnoj i u duhovnoj oblasti. Može se naslijediti imanje sa hipotekom, ili pak samo dugovi, kao što se u biološkom pogledu mogu naslijediti i mnoge negativne osobine. To su opšte poznate stvari i o njima je dosta i pisano. Ono što je manje poznato to su negativnosti naslijeđene iz oblasti morala za koje ostavilac i ne mora snositi krivicu. O tome ćemo vam pričati nakon muzičkih numera. Ako ostavilac provede svoj životni vijek u vremenu gde je poremećen osnovni sistem moralnih, kulturoloških i civilizacijskih normi on će takav princip ponašanja prenijeti i nasljednicima. Takav princip može, čak, biti društveno opravdan i važeći u vremenu ostavioca, ali negativan u vremenu u kome će živeti njegov nasljednik. To je princip nesvjesnog prenošenja, iz najbolje namjere, negativnog nasljeđa koje će nasljednika opteretiti. Zato se naslijeđu u svim sferama mora pristupati oprezno i prema njemu kritički odnositi. Kao što se naslijeđe može dobiti, isto tako se može i izgubiti. Odgovornost na primaocu naslijeđa je velika, ako se nasljedstva prihvati. U tom slučaju on je dužan da, ako nije u stanju naslijeđeno da uveća, materijalno i duhovno, ono bar da ga sačuva u onoj mjeri ukojoj ga je i primio. Svako od nas u životu je u dvostrukoj ulozi. Na početku je nasljednik, a na kraju ostavilac. Zato pamet u glavu.