“Sebična ili pasja sedmica”

Za vjernike su srijeda i petak dani u sedmici kada se posti. No, ima pet sedmica kada se ovi dani ne poste. Te sedmice se nazivaju trapave sedmice. Četiri takve sedmice su oko postova (dvije pred vaskršnji post, sedmica po njemu i sedmica pred Petrov post), dok peta sedmica, premda se tako naziva, traje deset dana-od Božića do Krstovdana. Ovi dani se nazivaju bijeli dani, jer u tom međuvremenu nema posnih srijeda ni petaka, ili blagi ili blažni dani, pošto se tada može blažiti (jesti blagota, tj. sir), odnosno mrsiti. U našem narodnom kalendaru svaki naziv dana ili praznika odaje određeni sadržaj i nosi neko obavještenje i uputstvo o njima. Јedan od naziva za ovu sedmicu, ili desetodnevlje koje je u toku, glasi „sebična nedjelja“ i po tome se svaki dan naziva sebičnim.. Prema tome, danas je sebična srijeda, pa se i ljudi, u skladu sa tim, mogu posebičiti. Ova sedmica se u našem narodnom kalendaru naziva još i pasjom, i ona je ostatak stare religije naših predaka. Među životinjama kojima je u narodnom kalendaru posvećen neki dan ili praznik nalazi se, sasvim razumljivo, i pas, čovjekov pratilac još iz praskozorja neolita. Tako, uz svetkovanje dana posvećenih mečki, vucima, konjima, gujama, pticama, kokošima ili miševima, imamo i sedmicu koja se naziva pasja nedjelja - to je sedmica u kojoj je glavni praznik Vasiljevdan (14. januara). O onome ko loše prođe, ili sasvim nastrada, postoji u narodu izreka: prošao kao pseto na Vasilicu. Naime, o ovom prazniku, kao i cijele pasje nedjelje, bio je običaj da se tuku, oprljuju vatrom ili ubijaju psi. To je činjeno pod izgovorom da se preduprijedi bjesnilo kod pasa, ali starina običaja upućuje na ostatke slovenske demonologije po kojoj je pas, kako je ukazao Veselin Čajkanović, vrlo jaka, pa i opaka, demonska životinja, koja ima moć predskazanja, otkrivanja, suzbijanja bolesti itd, te mu je u staroj srpskoj mnogobožačkoj religiji namijenjen i poseban kult.