Skelani - Parastos za ubijene Srbe

Parastos će u 12.00 časova biti služen za sve žrtve sa područja bivše opštine Skelani poginule u toku rata i tom prilikom biće prislužene svijeće za pokoj duša nastradalih ,te položeno cvijeće kod Spomen-obilježja. Ovim povodom, uz pomoć Muzeja žrtava genocida iz Beograda, u Skelanima je priređena izložba "Bili smo deca" o stradanju djece u Јasenovcu u Drugom svjetskom ratu. Јake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su u ranu zoru 16. januara 1993. godine srpska sela oko Skelana i upale u ovo mjesto na obali Drine. Muslimanske jedinice ubile su civile koje su zatekle na spavanju, opljačkale i uništile sve što su stigle, nastavljajući etničko čišćenje u Podrinju , koje su počele u aprilu i maju 1992. godine napadima na srpska sela Studenac, Gniona, Osredak, Vijogor i druga, a onda i na bratunačka sela Zagoni, Magašići i ostala. Tog kobnog dana ubijeno je čak 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece. Ranjeno je 165 mještana, a od 30 zarobljenih polovina nije preživjela mučenja u srebreničkim kazamatima, dok se njih četvoro još vode kao nestali. Bježeći od potpunog uništenja, stanovništvo je tražilo spas u povlačenju prema mostu preko Drine ka Bajinoj Bašti u Srbiji, dok su se neki pokušali spasiti preplivavanjem ledene rijeke. Most ,preko koga se civilno stanovništvo jedino moglo prebaciti u Srbiju, bio je pod stalnom mitraljeskom vatrom i postao je srpsko stratište, pa je u pokušaju bjekstva na mostu i u njegovoj blizini nastradalo najviše civila, kao i u talasima Drine. Najmlađa žrtva bio je petogodišnji Aleksandar Dimitrijević, a njegov brat Radislav imao je samo 11 godina. Sa majkom Milicom pokušali su pobjeći u Bajinu Baštu, ali su kod graničnog mosta pogođeni mecima. Milenija Mitrović tog 16. januara bila je zarobljena u svom dvorištu sa još šest članova familije. Njenog supruga Radivoja zločinci su zaklali. "Zarobili su nas i tukli vodeći prema selu Poljak. Tu su me natjerali da nosim vreću opljačkane pšenice do 20 kilometara udaljenog sela Karačići. Tukli su nas i u logoru u Srebrenici gdje sam provela tri sedmice do razmjene", prisjeća se Mitrovićeva. Od batina joj je bila slomljena vilica i izbijeni svi zubi. Mitrovićeva priča da su ih u logoru svakodnevno tukli i da nisu dobijali hranu, pa su neki zarobljenici umrli od posljedica torture i gladi. Tog jutra Mileni Milovanović poginuo je muž Milenko, bratić Tomislav Bogdanović i još nekoliko rođaka i daljnjih srodnika. Ona priča da su cijeli dan proveli pod mostom, jer se od pucnjave preći nije moglo, a Drina je bila duboka i pod stalnom vatrom. Gordana Sekulić ubijena je na mostu, a njena dva sina, srećom, nisu pogođena i danas žive u Srebrenici sa ocem Mirkom. Tada maloljetni Cvetko Ristić , iz Kušića ostao je bez kompletne porodice, kuće i imovine. Ubijeni su mu roditelji, sestra i brat koji još nije pronađen, a tek nakon 16 godina obnovljena mu je kuća. Nastojeći da zatru sve što je srpsko na ovom području, muslimanske snage su tog dana opljačkale i spalile srpska sela Ćosići, Kostolomci, Klekovići, Božići, Blažijevići, Kolari, Zečevići, Kušići, Stajšići, Maltaši, Stublovi, Arapovići, Bujakovići, Liješće, dio srpskih Skelana i još nekoliko sela. Nisu stigli do Crvice, Žabokvice i Petriče i to su jedina tri srpska sela u srebreničkoj opštini koja nisu spaljena u proteklom ratu. Prije parastosa u Skelanima cvijeće će biti položeno na spomen-obilježja nastradalim Srbima u Ćosićima i Kalimanićima. Za brojne počinjene zločine nad Srbima u Podrinju, pa ni za ove u Skelanima, koje su počinile muslimanske snage, ni nakon 21 godine niko nije odgovarao.