Situacije koje rađaju heroje ili gubitnike (VIDEO)

Sa sličnom situacijom sportista se suočava svakodnevno na trenigu, ali i na zvaničnim takmičenjima tokom karijere. Međutim, realizacija poteza koji će nekoga dići u nebesa u finalu najvećeg sportskog događaja nije ni blizu jednostavna kao na "manjim" događajima ili na treninzima.

Zašto?

Sportista jednostavno nije mašina, pritisak koji u tom trenutku osjeća i važnost događaja dovode do toga da se gol smanji na metar, obruč postane "ušica igle", a servis polje koje igrač treba da pogodi svede se na veličinu kutije šibica ...

Sjajan primjer koji ide u prilog ovoj tezi je finale "US open-a" 2011. godine između Đokovića i Federera.

Rezultat je 2:2 u setovima, Švajcarac ima 5:3 u petom i dvije meč lopte. Ono što je tada uslijedilo ostaće zavijek zapamćeno ne samo u tenisu, nego u svijetu sporta uopšte. Neki će reći da je Novakov potez tada bio iz bijesa, nemoći, drugi da je srpski teniser pronašao ono najbolje u sebi, ali jedno je činjenica - Novakovo lice kada spasava dvije meč lopte ne iscrtava strah, nemoć, nego nešto drugo ...

Novak je završio set sa 7:5 i podigao trofej na "Artur Eš" areni.

Čini se kako se čitava karijera slila u taj potez, u završni šut na utakmici. Sati, mjeseci, godine rada na rutini kako bi riješio situaciju koja odlučuje o pobjedi. Sve je spremno, istenirao toliko puta, a onda ili - ili ...

Čikago Bulsi su 1998. pokorili NBA ligu u epskom finalu protiv Јute. Naime, utakmicu je obilježio Majkl DŽordan, kojem je potez u samom finišu utakmice jedan od najblistavijih trenutaka u karijeri, potez koji je školski primjer spremnosti i hrabrosti.

Sjetimo se i finala Svjetskog fudbalskog prvenstva 1994. godine. Italija i Brazil su stigli do kraja, a kako je nakon 90 minuta, a zatim i produžetaka, rezultat je bio 0:0, pa se pristupilo izvođenju jedanesteraca. Brazil je nakon penal završnice iz SAD odnio trofej šampiona, a u tragičar Mundijala postao je po mnogima tada najbolji fudbaler "Azura", Roberto Bađo. 

Postoje stvari koje su vidljive kao što je fizička sprema sportiste, tehnika izvođenja pokreta kojom vlada savršeno. Međutim, ono što je manje vidljivo je mentalna spremnost koja je jako važna, a često i presudna kako bi se sve kockice posložile i na kraju podigao željeni trofej.

Da, mentalna priprema sportiste je isto toliko važna kao i fizička, taktička ili tehnička priprema. Јedini način na koji sportista može otići do kraja, jeste da bude mentalno spreman, samouvjeren, "hladan", da mu se ne "skrati ruka" ili ne "tresu noge" kada je to najvažnije.

Da se razumijemo, u finalu se susreću najbolji, dva tima, dvije rerezentacije, ili dva igrača koji su svojim partijama zasluženo našli svoje mjesto u velikom finalu. U borbi za trofej nema slabih, nepripremljenih, svi "sve znaju", jer da nije tako, ne bi savladali toliko prepreka i našli se na posljednjoj stepenici na koju se trebaju popeti.

Sportista je, dakle, sposoban da napravi veliki rezultat. Međutim, koliko on "puca" od samopuzdanja u posljednjom meču, utakmici, koliko vjeruje sebi u onom trenutku kada je najvažnije?

Samopouzdanje, motivacija i koncentracija sastavni su dio treninga svakog sportiste, a kako mali broj klubova može da priušti psihologa, trener najčešće preuzima i njegovu ulogu. Trener nije taj koji igrača uči isključivo tehnici, ili taktici, trener mora biti motivator, koji će razvijati samopuzdnjanje i ostalne mentalne sposobnosti kod svog igrača, a sve u cilju bolje pripreme za takmičenje, i eventualnu završnicu na obostrano zadovoljstvo.

Ukoliko igraču manjka nekih od ovih sposobnosti, trener je taj koji će u toku trenažnog procesa, u skladu sa svojim planom, nebrojeno puta staviti igrača u situaciju koja je projektovana situacija iz kritične faze utakmice ili meča. Na taj način, trener će razviti kod igrača više rutine, više samopouzdanja, i tako mu pomoći da sa manje pritiska i puno "hladniji" bude onda kada je to najvažnije.

Јednostavno, motivisan igrač, igrač koji "puca" od samopouzdanja i koji je mentalno spreminiji, popeće se na najvišu stepenicu u finalnoj utamici, u sudaru najboljih.

Pripremio: Bojan Mičić