Kako danas žive Krajišnici rasijani po svijetu (VIDEO)
20 godina nakon tragičnih događaja, Krajišnici žive rasijani širom svijeta, ali ipak ih je najviše ostalo u Srbiji. Više ili manje uspješno, pokušavaju da grade novi život.
U proteklih 20 godina kolektivni centar u Krnjači, nadomak Beograda, silom prilika je mnogim krajiškim porodicama bio zamjena za izgubljeni dom. Za porodicu Pjevalica, koja je izbjegla u “Oluji” iz Knina, on je to i danas.
Godinu dana bili su u Ledincima, šest godina u smještaju u Čortanovcima, a nakon što je on izgorio - stigli su u Krnjaču.
- Evo 13 godina ovdje, i ni na nebu ni na zemlji. Što se tiče ovdje, meni je dobro, ali nemam svoje. Danas-sutra, kad se ovo zatvori, šta da radim? A godine idu, pita se Dušanka Pjevalica , izbjeglica iz Knina.
Suprug Milan je u “Oluji” bio zarobljen u Kninu, pa se tek kasnije pridružio porodici u Srbiji. I pored teških uslova života i ratnih trauma koje nosi, sa osmijehom mašta o budućnosti.
- Živim u jednoj nadi svih ovih godina da ću jednog dana sa suprugom, sinom piti jutarnju kafu, zagledani u najljepše boje na svijetu, u boje zidova našeg doma, rekao je Pjevalica.
Mirjana Grujić iz Zapadne Slavonije u Krnjači je provela 18 godina, tu je upoznala supruga, takođe izbjeglicu, udala se i rodila sina. Danas – drugačija slika. Prije dvije godine dobila je na korišćenje stan u Velikom Mokrom Lugu, u takozvanim Zgradama solidarnosti.
- Počinjemo ispočetka, jer ovo je ipak neki novi naš početak. Nakon 18 godina naše patnje i muke i svega – dobro je, istakla je Grujićeva.
Nenad Abramović s ocem, majkom i bratom izbjegao je u “Oluji” iz Capraga kod Siska. U Srbiji se skućio, oženio i stekao porodicu. Traktor kojim su izašli i danas ga služi, i zahvaljujući njemu je, kaže, i kuću napravio.
- Došli smo ovdje u Mokri Lug. Napravili ovdje kuću, stvorio porodicu, pokušavamo malo da se integrišemo. Ovaj traktor na kraju nam je dao život, jer on nas je prevezao i s puno emocija smo vezani za njega i dan-danas. Nismo ga prodali i ja smatram da treba da ostane ovdje kao simbol jednog događaja koji se desio u istoriji, koji je mnogima nama promijenio živote iz korijena, istakao je Abramović.
Podsjeća nas da i dalje ima ljudi koji se nisu snašli, mnogi su podstanari, neki još nemaju ni dokumenta, a neki boluju od posttraumatskog stresa.
Milan Gulić imao je 10 godina kada je u “Oluji” napustio svoj dom u Benkovcu, školski drugovi sa posljednje fotografije iz 4. razreda danas su rasijani širom svijeta, a potraga za istinom navela ga je da diplomira istoriju u Beogradu. Danas radi na Institutu za savremenu istoriju.
- Doktorirao sam 2012, jedno od mojih osnovnih polja interesovanja upravo i jeste taj rat 90-tih na prostoru Hrvatske, naravno, i otprilike tu pokušavam, na neki način najprije sebi, a onda drugima dati baš odgovore na ova pitanja, dodao je Gulić.
Različite ljudi, različiti sudbine, ali ono što ih povezuje, bez obzira na godine i krajeve svijeta u kojima žive, jesu ožiljci iz “Oluje”na duši, koji ih obavezuju da ostanu čuvari sjećanja.