latinica  ћирилица
09/11/2015 |  11:51 | Autor: B92

Zbog čega su stari Grci žrtvovali ružne ljude?

Prve asocijacije na Staru Grčku obično su filozofi, prosvećeni političari i prelijepa umjetnička djela. Međutim, ova drevna civilizacija imala je svoju mračnu stranu – vjerovanje u podzemni svijet prepun demona, duhova i raznih drugih aveti, od kojih su zazirali svi.
Iskopine - Grčka - Foto: ilustracija
Iskopine - GrčkaFoto: ilustracija

Ništa vas ne može bolje upoznati sa ovim mističnim i zastrašujućim aspektom života u Staroj Grčkoj, ako ritual farmakos, ceremonija koja je održavana na godišnjem nivou od 8. do 5. vijeka prije nove ere.

Porijeklo i detalji rituala s misteriozni: postojeći istorijski izvori nude samo delić priče.

Ipak, znamo da je u to doba tokom razdoblja bolesti i gladi, svaki grčki grad birao najružnijeg stanovnika koji je u ritualu imao ulogu “farmakosa“. (“Ružan“ u ovom slučaju vjerovatno znači deformisan na neki način i sigurno pripadnik nižih slojeva društva)

Ta osoba bi na neko vreme dobijala hranu o trošku društva i to najveće delikatese dostupne u to vrijeme – smokve, kolačiće od ječma i sireve. Kasnije, on ili ona, bili bi sprovođeni kroz grad i zvjerski prebijani granama.

Sudbina ovih nesrećnika uglavnom je zavisila od lokalnih tradicija. U nekim mjestima samo bi bili prognani, dok bi u nekim farmakos bio kamenovan do smrti, zapaljen ili bačen s litice.

U Atini je recimo ritual obilježavan tokom godišnjeg Targelija festivala.

Teško je naći odgovor na pitanje zašto bi društvo žrtvovalo svoje “ružne“ članove. Prije svega, stari Grci bili su opsednuti čistotom, a oni koji su odstupali od institucionalizovanih normi posmatrani su kao prijetnja.

Fizičke nesavršenosti smatrane su pokazateljem moralnih nedostataka i zato su deca s posebnim potrebama napuštana i izbacivana van gradskih zidina.

Drugo, grčka mitologija na mnogo mesta pokazuje da žrtvovanje pojedinca daje moć da se spase cijela zajednica, što je odraz iz precivilizacijskih tekovina u kojima je pleme opstajalo tako što je žrtvovalo najslabije članove.

Ritual farmakos imao je i fukciju katarze, pročišćenja grijeha kompletnog društva. Iz same riječi farmakon, izvedena je engleska riječ “farmacija“ koja istovremeno označava i otrov i lijek. U njoj je sadržana dvojaka priroda farmakosa: on je bio istovremeno i krivac za sva zla koja pogađaju društvo, ali i njegov spasilac. Baš zato je i prije žrtvovanja čašćavan najboljom hranom.

Naravno, eliminacijom farmakosa nisu mogli da se riješe problemi društva, ali je zato taj ritual ublažavao tenzije koje su se gomilale tokom teških vremena i izbjegavana je mogućnost haotičnog i nekontrolisanog krvoprolića.

Praksa je nezamisliva u većini savremenih kultura, ali sama njegova suština nije nestala. Često se kompletne zajednice okreću protiv najslabijih grupa – nemoćnih, beskućnika, izbjeglica... Poput starih Grka, ljudi i danas projektuju najstrašnije aspekte sebe i društva kom pripadaju u nekog pojedinca ili grupu. Ta sila koja i danas oblikuje ponašanje ljudi može imati dalekosežnije posljedice od linča rulje.