Obilježavanje 23 godine od stradanja Srba u Kravici
Nakon parastosa, prisutni će prislužiti svijeće kod centralnog spomen-obilježja u Kravici za pokoj duša svih 3.267 nastradalih Srba iz regije Birač, a delegacije će položiti cvijeće i time će se obilježiti 23 godine od velikog srpskog stradanja na području ove bratunačke mjesne zajednice.
Aktivisti Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije obilježili su danas 23 godine od stradanja Srba u Kravici kod Bratunca, okupljanjem na Trgu fra Grge Martića u Sarajevu.
Aktivisti UKIK-a smatraju da je obilježavanje svih stratišta važno za BiH, naročito za grad Sarajevo i da negiranje ovog zločina može otežati kulturu sjećanja i proces pomirenja u BiH.
"Svjesni smo razilaženja kada je riječ o svim ratnim zločinima u BiH, ali smo isto tako svjesni svoje obaveze da se sjetimo svih žrtava u BiH, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i da im na taj način odamo počast", rekao je novinarima koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić.
Aktivisti ovog udruženja sutra će prisustvovati komemoraciji u Kravici, gdje će polaganjem vijenca odati počast nastradalim žrtvama.
Nastavljajući etničko čišćenje i uništavanje svega što je srpsko, započeto u aprilu 1992. godine, muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja upale su na pravoslavni Božić 1993. godine u Kravicu, gdje su ubile 49, ranile 80 srpskih civila i vojnika, a sedam ih je nestalo /od kojih pet nije pronađeno ni nakon 23 godine/.
Među onima koji se još vode kao nestali na Božić u Kravici su i dvije žene.
Toga dana selo je opljačkano i zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbjegavši sigurnu smrt.
Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.
Od početka rata pa sve do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu, a zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici, a zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića pekli na ražnju.
Od pedesetak Srba koji su početkom rata ostali u Srebrenici, preživjela je samo jedna starica, dok je druga starica Ivanka Mirković u julu 1995. godine nađena zaklana na kućnom pragu. Većina nestalih još nije pronađena i ekshumirana.
Јedinice Nasera Orića odmah na početku rata protjerale su i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Kovačice, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih.
Zatim su uslijedili upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Karno, Krnjići, Brežani, Magašići, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje, pa sve do upada i masakra u Kravici 7. januara 1993. godine i Skelanima 16. januara iste godine, kada je u ta dva mjesta ubijeno 114 Srba od kojih više od polovine civila.
Nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija trebalo je da se obavi demilitarizacija muslimanskih snaga. Umjesto toga nastavljeni su upadi iz te enklave u srpska sela i, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena su sva ostala srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su oko 3.000 Srba od kojih više od polovine civila.
Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike kao što su Božić, Petrovdan, Đurđevdan i drugo.
Zlikovci nisu ostavljali žive ni bolesne i nepokretne, žene, djecu i starce, a zarobljeni su umirali nakon brutalnih mučenja i tortura. Živog nikog nigdje nisu ostavljali. Tako je bilo i u Kravici.