"Depresivni smo za praznike jer tada svodimo račune"
Stiče se utisak da građani imaju više problema sa depresijom u vrijeme praznika, ali termin praznična depresija nije sasvim tačan. Depresije nema više, već je ona za vrijeme praznika samo vidljivija, jer u to vrijeme svodimo lične bilanse“, rekao je Lapčević.
U ovom periodu, kazao je on, razmišljamo o tome šta smo ostvarili u toku godine, šta smo uradili dobro, koje smo želje uspjeli da ispunimo, šta je to što smo uradili loše.
Onda naravno izlazimo iz redovnog kolosjeka, pa imamo vremena da razmišljamo ko su ljudi oko nas, da li su nam zaista prijatelji ili nisu, gdje su oni sada, da li su nam rođaci zaista rođaci ili su rođaci na papiru. To su sve stvari koje depresiju mogu da učine vidljivijom, a da kod osoba koje nisu depresivne izazovu neka osjećanja koja su na prvi pogled paradoksalna, recimo tugu ili nezadovoljstvo“, objašnjava on.
Lapčević kaže da mu se u ovom periodu pacijenti najčešće obraćaju zbog toga što postaju svjesniji upravo ovih problema i jer imaju malo više vremena za sebe.
Najčešći problemi su zapravo depresivnost, anksioznost, dok što se tiče nekih drugih ozbiljnijih duševnih bolesti, one su manje više konstante“, naveo je beogradski psihijatar.
U borbi protiv depresije, kako je rekao, insistira na tome da je treba razlikovati od tuge i da se termin depresija suviše lako koristi.
Znate, ako smo malo tužni i neraspoloženi onda kažemo depresivni smo, a depresivnost je dijagnoza. To je kao kad biste rekli, umjesto boli me stomak, imam upalu slijepog crijeva. Nije sitno“, ukazao je on.
Kada je riječ o ljudima koji zaista imaju problema sa depresijom, savjetuje da se jave ljekaru, jer to je jedini način da se ona drži pod kontrolom ili da se izliječi.
Osjećanje tuge ili nezadovoljstva, prema njegovim riječima, mogu da se izbjegnu ako pravite realne planove.
Put u pakao je popločan nerealnim očekivanjima, pa kad god ih imate bićete razočarani. A kad se to dogodi onda ćete uvijek imati neku vrstu neprijatne emocije, prema tome, ako imamo realne želje i pravimo realne planove, onda nećemo imati problema sa time“, konstatuje Lapčević.
Upitan da li se danas građani češće obraćaju profesionalcima nego ranije, kaže da je to tako kod mladih, jer su oni shvatili da je psihijatar kao i bilo koji drugi ljekar, te da psihološki problem nije znak slabosti ili pitanje dobre ili loše volje.
Međutim, kazao je on, i dalje generalno postoji stigma ili obilježenost ljudi koji se obrate za pomoć psihijatru.
Trebalo bi imati u vidu da apsolutno ne postoji nijedan segment života gdje neko ko se razumije u psihološku medicinu ne može da nađe svoje mjesto. Pa čak i među kolegama koje se bave tjelesnom medicinom ima i te kako prostora za psihijatra“, ukazao je dr. Lapčević.
To je obrazložio činjenicom da je psihijatar dobrodošao svakome ko se bavi poslom koji zahtijeva napor, i koji je stresan.
"Nije psihijatar neko ko je moćniji i pametniji od ljekara druge specijalnosti, već svaki posao koji zahtijeva ekstra napor, veliki stres vremenom dovodi do trošenja ljudi, do sagorijevanja kako se to kaže. Zato mislim da je to nešto što nikako ne smije da se dozvoli. Nadam se da će doći vrijeme kada će ta stigma ili obilježenost ljudi koji se obraćaju psihijatru biti sve manja“, zaključio je Lapčević.