Kada je imunitet slab, koksaki napada srce
Koksaki virus samo kod tri odsto zaraženih izaziva velike zdravstvene probleme, a u više od 90 odsto slučajeva infekcija nema simptoma.
Infektolog Tatjana Takić Radovanović sa Vojnomedicinske akademije Srbije, kaže da se bolest razvija samo u slučaju velike patogenosti virusa i smanjenog imunog odgovora domaćina.
- Kada virus prodre u organizam, vezuje se za osjetljiva tkiva farinksa i donjih dijelova crijeva, umnožava se i prelazi u cirkulaciju. Potom dolazi do daljeg širenja virusa u imuni sistem jetre i slezine, koštne srži i dubokih limfnih čvorova. Kod malog broja ljudi umnožavanje virusa se nastavlja i dolazi do ponovnog prodora virusa u cirkulaciju, a virus se širi ka tropnim tkivima - objašnjava Takić Radovanović.
Virus tek tada može dati različite kliničke manifestacije: ljetnji grip, HFMD (bolest ruku, stopala i usta), epidemična mijalgija, paralitična bolest, miokarditis, perikarditis, encefalitis, meningitis, pneumonija, hepatitis, akutni hemoragijski konjunktivitis, febrilna stanja praćena osipom.
Јedno od težih stanja je kada virus napadne srce. Međutim, samo kod trećine oboljelih bolest može da ima ozbiljan tok i da dovede do rapidnog pogoršanja srčane funkcije.
Radomir Matunović, načelnik Klinike za kardiologiju VMA, kaže da su manifestacije infekcije na srcu atipične, najčešće se pojavljuju srčane aritmije i srčana slabost:
- Nepravilan srčani rad se ogleda osjećajem lupanja srca, preskakanja srca, tzv. knedle u grlu, ali i usporenog i nepravilnog pulsa. Ako se javi malaksalost, umor, slabija tolerancija fizičkog napora, kratki udah, otoci nogu i otežano disanje zbog zastoja na plućima, najvjerovatnije je došlo do srčane slabosti.
Tok i prognoza virusnog zapaljenja srca su nepredvidivi. Nekada prođe bez posljedica, nekada dovodi do manje ili više izražene srčane slabosti - miokardiopatije, a nekada tok može da ide tako brzo da se iz dana u dan, pa i iz časa u čas stanje srčane funkcije pogoršava. Kakav će tok uslijediti nemoguće je predvidjeti i zavisi prije svega od imunološkog statusa organizma i sposobnosti da se on odupre virusu.
- Najveći problem predstavlja autoimuna reakcija organizma koja može biti pobuđena u slučaju nastanka jače upale, kada organizam ne prepozna strani faktor već razvije reakciju na sopstvena tkiva, kao što to može biti slučaj u rapidnom miokarditisu - objašnjava Matunović.
Liječenje oboljenja, kako kaže, usmjereno je na poboljšanje imuniteta jer adekvatne terapije za virusne uzročnike nema. Imunitet se jača mirovanjem, unošenjem prirodnih i sintetskih produkata koji imaju virucidni efekat kao što su veće količine C vitamina, A vitamina, koenzima Q10, L-karnitina, aspirina i prirodnih napitaka. Simptomatski lijekovi daju se u slučaju postojanja manifestacija poremećaja ritma i srčane slabosti. Bolesnik može biti potpuno izliječen bez bilo kakvih posljedica, ali čak i kada oboljenje nije prepoznato, kod asimptomatskih oblika, mogu zaostati fokusi (ostrvca) oboljelog tkiva miokarda, koji se u određenom trenutku mogu reaktivirati i dovesti do malignih aritmija.
- Ovo je upravo patogeneza velikog broja slučajeva iznenadne srčane smrti kod mladih osoba kada se obično u narodu kaže "umro je iz punog zdravlja". Kod pacijenata mogu da ostanu i trajne posljedice na srcu u smislu srčane slabosti - kaže Matunović.
NE OSTAЈE U TIЈELU
Virus se može dokazati izolacijom iz brisa ždrijela, stolice, likvora, drugih tjelesnih tečnosti i tkiva.
Postoje i drugi serološki testovi - elisa, RVK. Virus se, inače, izlučuje iz organizma preko stolice i do nekoliko mjeseci, i ne ostaje zauvijek u organizmu.