Hag: Šešelj nije ni za šta kriv! (VIDEO)
Navedeno je i da Tužilaštvo nije pružilo dovoljno dokaza za postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, kao i da je cilj dogovora bila odbrana Srba, a ne progon Hrvata.
Antoaneti je istakao da većina članova Vijeća žali što je Tužilaštvo imalo minimalistički pristup i što je narušilo princip odbrane Šešelja, kao i da je Vijeće bilo primorano da slijedi put kojim je krenulo Tužilaštvo, uz potonje poteškoće da rasplete neuravnotežene zaključke.
Predsjedavajući je rekao da nema dovoljno dokaza da je Šešelj bio povezan sa paravojnim formacijama srpskih dobrovoljaca, kao i da nema dokaza o hijerarhijskoj vezi Šešelja i Srpske garde.
Dodato je i da paravojne formacije nisu bile pod uticajem Šešelja poslije pridruživanja redovnim jedinicama ЈNA.
Bez dokaza za zločine protiv čovječnosti
Antoaneti je istakao da Tužilaštvo nije dokazalo da je nesrpsko civilno stanovništvo bilo napadano u Vukovaru, Zvorniku i drugim mejstima u toku perioda na koji se odnosi optužnica, kao i da nije jasno dokazano da su civili bili masovno na meti.
"Tužilac je iznio opšte tvrdnje koje nisu potkrepljene dokazima", dodao je Antoaneti.
Istakao je i da dokazi ne dokazuju da se u Hrtkovcima radilo o organizovanom napadu na hrvatsko stanovništvo, kao i da je većina članova Vijeća konstatovala da Šešelj nije direktno učestvovao u protjerivanjima Hrvata iz Hrtkovaca, kao i da Tužilaštvo ne bi trebalo da zahtijeva direktnu, već indirektnu odgovornost za progon.
"Ne postoje pravni argumenti za bilo kakvu krivičnu odgovornost za zločine protiv čovječnosti", naveo je Antoaneti.
Sudija je dodao i da Tužilaštvo nije dalo dovoljno dokaza za zločine ubistva nesrpskih zatočenika kod Sarajeva, mučenje kod Zvornika, pljačkanje privatne i javne imovine u Vukovaru, kao i da većina članova Vijeća ne smatra da je utvrđeno razaranje koje nije opravdano ratom.
Šešelj nije kriv za deportacije i nasilna premještanja
Antoaneti je kazao da tužilac nije pružio dovoljno dokaza da bi se utvrdilo da je Šešelj kriv za ubistvo u Crnoj Rijeci, okrutno postupanje na Ovčari i u skladištu Veleprometa, mučenje u Vugošću, ubistva u okolini Sarajeva i pljačke kod Vukovara.
Ističe se da su se sve zaraćene strane pripremale za rat kako bi sačuvale teritorije za koje smatraju da su njihove, kao i da se nije radilo o jednostranim potezima srpskih agresora.
Dodaje se da su i u slučaju Šešelj i u slučaju Milošević tužioci bili zbunjeni u vezi sa planom i namjerom navodnog udruženog zločinačkog poduhvata.
"Cilj dogovora je odbrana Srba, očuvanje Јugoslavije, a ne počinjenje zločina. Tužilac nije dokazao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, a zaključeno je da treba odbaciti optužbe za progon. Vijeće odbacuje odgovornost Šešelja za deportacije i nasilna premještanja kao zločine protiv čovječnosti", naveo je Antoaneti.
Šešelj nije podsticao na ratne zločine
Vijeće nije moglo da zaključi da je Šešelj podsticao na ratne zločine, zaključeno je da Tužilaštvo nije dokazalo uzročno-posljedičnu vezu Šešeljevih govora i zločina u Mostaru, Zvorniku i na širem području Sarajeva ili da bi mu se posredno mogli staviti na teret zločini od 1992. do 1993.
"Većina nije u mogućnosti da okvalifikuje govore Šešelja kao akte podsticanja na ratne zločine. Nije utvrđena hijerarhijska veza između Šešelja i dobrovoljaca koji su učestvovali u krivičnim delima", istakao je Antoaneti.