Borba protiv reketa u Njemačkoj
Slučaj koji se dogodio u Hamburgu kao da je iz nekog filma o mafiji. Ucjenjivač već od ranije poznat policiji, muškarac prijavljen kao nestala osoba, pronađen je ispred sveže renoviranog ulaza u jedan restoran. Nanjušili su ga policijski psi – 30 centimetara ispod zemlje. Bio je zabetoniran! Kako se sumnja, 52-godišnji vlasnik restorana ga je ustreijlio nakon što su zahtjevi reketaša postajali sve drskiji i drskiji.
Slučaj iz Hamburga samo potvrđuje ono što je stvarnost i u Njemačkoj: reketirenje je još uvek dio organizovanog kriminala protiv kojeg se bore specijalne policijske snage. Nedjela se događaju uglavnom unutar zatvorenih krugova. Naročito su često, prema navodima policije, pogođeni ruski, turski i italijanski građani Njemačke, oni koji imaju radionice, prodavnice, restorane i kafiće.
“Često na njih pritisak vrše njihovi zemljaci“, priča Јirgen Rot koji je istraživao taj fenomen. Policijska saznanja potvrđuju njegove teze: “Počinioci govore isti jezik, odlično poznaju situaciju u svojoj otadžbini i mentalitet svojih žrtava.“
Klasični oblik ucjenjivanja kod kojeg se pred vratima pojavljuju mišićavi razbijači i prijete likvidacijom, očigledno je zastario model. Proteklih godina u Njemačkoj nije bilo krvoprolića kao u Duizburgu u avgustu 2007, kada je ubijeno šest članova mafije. Odavno je riječ o reketu novčanih iznosa mnogo većih od prosječno iznuđene svote (50.000 evra), tvrde istražioci.
Digitalni reket
Kristijan Fajfer, kriminolog i dugogodišnji direktor Kriminološkog istraživačkog instituta Donje Saksonije, ovako opisuje današnje reketaše: “Ucjene su danas pretežno u oblasti kibernetičkog kriminala, zato što policija na tom polju ima mnogo manje istražnih mogućnosti.“
Varijanta 1: prvo stigne elektronsko pismo bez sumnjivih dodataka. U njemu stoji da konkurent navodno planira da uništi posao žrtve ucjenjivača. U pismu se nudi “usluga“ – eliminisanje konkurencije. Veoma konkretno se demonstrira da “ponuđač“ usluge ima i moć da to zaista uradi. Sa računara zatim odjednom nestaju podaci žrtve, a kasnije ih “ponuđač“ besplatno vraća. Žrtva bi pritom trebalo da plati za odbranu od konkurenta, koji bi, da se zna, postupio na sličan, efikasan način. Poruka je jasna.
Varijanta 2: često se primjenjuje kod vlasnika restorana. Na internetu se u više navrata sabotira sistem za rezervaciju stola u restoranu, pokušava se da se mušterijama “zgadi“ posjeta lokalu. Da bi se to zaustavilo, mora da se – pogađate – plati.
U jednom, do sada najvećem istraživanju evropskog kibernetičkog kriminala, uskoro bi trebalo da budu prikazanu i analizirani takvi slučajevi, najavljuje Fajfer.
Kriminal u sivoj zoni
Ucjene se rijetko prijavljuju. Zato i nije poznat tačan broj tih slučajeva, ali sigurno je da ih ima mnogo. U njemačkom Krivičnom zakonu se, osim toga, reket ne tretira na poseban način. U policijskim statistikama reket se uglavnom “krije“ iza drugih krivičnih djela poput iznuđivanja, tjelesnih ozleda i slično. Najaktuelniji podaci su iz 2014. Njemačke vlasti evidentirale su 94 slučaja reketa. Tokom prethodnih pet godina bilo ih je oko 140.
Kako se zaštititi?
Njemačke savezne pokrajine na različite načine se bore protiv takvih kriminalaca. U Bavarskoj, sudeći prema navodima policijskog sindikata, gotovo i da nema finansijskih i kadrovskih problema. U Severnoj Rajni Vestfaliji, ali i na istoku Njemačke, stvari izgledaju drugačije.
Rajner Vent, predsednik saveznog Sindikata njemačke policije, žali se na štednju u tehničkom opremanju službenika i vođenju kadrovske politike. Sve teže je, kaže, voditi istražne postupke o komplikovanim slučajevima organizovanog kriminala.
Ima i mnogo inicijativa koje podstiču policija i druge organizacije koje mogu da se pohvale i uspjesima. Industrijska i trgovačka komora u Kilu, recimo, nudi pomoć kako se otarasiti ucjenjivača. Njihova pravnica Tina Meler kaže: “Branite se od početka! Ni u kom slučaju nemojte da pristanete na zahtjeve ucenjivača!“ Јer – ko jednom plati, plaća uvijek.
I zaista, najbolja iskustva su ona kod kojih se odmah počelo da odbranom od zahtjeva ucjenjivača: “Oni jednostavno ne računaju sa toliko hrabrosti!“ Slična iskustva ima i udruženje “Mafija – ne, hvala“, osnovano u Berlinu, a koje u međuvremenu finansijski podržava i Evropska unija. Šef udruženja Luiđino Đustoci za DW kaže: “Čak i u Palermu vlasnici restorana imaju uspjeha sa svojom inicijativom “Adio Pižo“ (Zbogom reketu).“
Pomoglo je i uključivanje javnosti. “Pažnja javnosti obeshrabruje ucjenjivače“, kaže Đustoci. Državna tužilaštva potvrđuju da to važi i u Njemačkoj. Policija u Donjoj Saksoniji ukazuje na relativno visoku stopu rješenih slučajeva ucjene. Od 20 slučajeva, policija je uspjela da razriješi njih 13.