Ivanišević: Prikriva se da nije bilo civilnih bošnjačkih žrtava
Više od dvadeset godina, kaže on, "srpski političari, i ne samo oni, tolerišu obmane i falsifikate u vezi sa događajima u Srebrenici, jula 1995. godine".
Ivanišević ocjenjuje da Bošnjaci pokušavaju da ovjekovječe "najveći ratni falsifikat 20. vijeka" i da riječ "genocid - ne ispuštaju iz usta".
On podsjeća na mnogobrojne slučajeve kada su Srbi pomagali civile u Srebrenici, među kojima je i bošnjački dječak Mehmedalija Ahmić, koji je u noći 17. maja 1993. godine skoro potpuno izgorio, zbog čega je prebačen u Beograd i liječen na Vojnomedicinskoji akademiji /VMA/.
Pošto mu u Srebrenici nije bilo spasa, vojnici Republike Srpske su, iako se to događalo za vrijeme teških borbi, pritekli u pomoć kao da je njihovo dijete.
Pozvali su helikopter iz Beograda da ga prebaci na VMA. U to vrijeme bolnice u Srbiji su bile pune ranjenika iz BiH stradalih od ruke muslimana.
Liječenje je trajalo do 19. januara 1994. godine, a za to vrijeme je izvršeno jedanaest operacija. Za pomoć muslimanskom detetu javilo se dvadeset dobrovoljnih davalaca i oni su spasili stradalog mališana.
"Srbi su sve činili da izliječe muslimansko dijete, dok su u isto vrijeme srebrenički muslimani ubijali, palili i razarali sve što je srpsko u tom kraju", navodi Ivanišević.
On ukazuje da muslimani nisu imali civilnih žrtava u Srebrenici jula 1995. godine, te da je više civilnih žrtava bilo u terorističkim napadima u Istanbulu ili u novembru prošle godine u Parizu, nego u Srebrenici jula 1995. godine.
Ivanišević navodi da ni u jednom muslimanskom selu u to vrijeme, kroz koje su na putu do Srebrenice prošle srpske vojne ili policijske jedinice, nije bilo civilnih žrtava, a da je Alija Izetbegović bio zaprepašćen kada je saznao da se Srbi nisu svetili.
"Izgleda da su još više bili zaprepašćeni u Vašingtonu, gdje su očekivali bar 5.000 planiranih leševa muslimanskih civila. To je bilo potrebno da bi pokrenuli NATO snage protiv Republike Srpske. To se danas nastoji prikriti", ističe Ivanišević.
Srpski vojnici se nisu svetili civilima za zločine koje su počinili njihovi sinovi, braća i očevi, nego su preuzeli na sebe brigu o skoro 30.000 "preplašenih, jadnih i zbunjenih žena, djece, staraca iz preko 50 sela nekadašnje zaštićene zone".
"Od tih nesrećnika su pobjegli njihovi naoružani rođaci, vojnici Armije BiH, koji su prethodnih godina izvršili stravične pokolje po okolnim srpskim selima", kaže Ivanišević.
On podsjeća da su Srbi, da bi prehranili toliku muslimansku nejač, potrošili sve rezerve hrane, te da su u Potočare stizale i dežurale cisterne svježe vode, a pekare u Bratuncu, Skelanima, Milićima, Zvorniku i Vlasenici potrošile su posljednje količine brašna.
Prema njegovim riječima, prodavnice u tim gradovima ostale su bez hljeba, sve je prvo dostavljano muslimanskim izbjeglicama, jer jedino tako je mogla da bude spriječena humanitarna katastrofa.
"Јesu li to svjedočanstva genocida? Zauzvrat, svi mještani srpske nacionalnosti, čak i 80 godina stara Iva Mirković, i svi srpski zarobljenici u Srebrenici su pobijeni", navodi Ivanišević.
On smatra da srpski političari, "da su upoznati o činjenicama, nikada ne bi posjetili srebreničko mezarje i nosili cvijeće srpskim ubicama, `šehidima` i palim borcima 28. divizije Armije BiH kao što je pomoćnik komandanta 281. brigade Hajrudin Avdić, odgovoran za 74 ubistva u deset srpskih sela".
Tu su i Ibro Dudić, major, komandant 282. istočnobosanske brigade takozvane Armije BiH, oficiri Mehmed Salihodžić, Abdulah Bećirović i Safet Ahmić iz štaba 283. brigade, Abdulah Ahmetović, pomoćnik komandanta i Hajrudin /Hamid/ Avdić, član štaba 281. istočnobosanske brigade.
U mezarje su, kaže Ivanišević, odnekud dovezeni Muhamed Ahmetović, član štaba Kladanjskog odreda, Mirsad /Hajrulah/ Đozić , poručnik iz 121. kladanjske brdske brigade, Smalo Salihović, zamjenik komandanta Prvog bataljona 302. brdske brigade, Ahmet Halilović, komandir Drugog voda Prve čete Trećeg bataljona 121. brdske brigade.
Tu su i članovi štaba Osme operativne grupe Sadik /Ramo/ Sulejmanović, Bego /Јusuf/ Tihić, Ševket /Seid/ Đozić, Nedžib /Abid/ Habibović, Osman /Šerif/ Osmanović, Hamed /Hamid/ Alić, Amir /Maho/ Rizvanović, Senahid /Abdulah/ Tabaković, Zulfo /Munib/ Halilović, Ahmo /Mujo/ Tihić.
Ivanišević ističe za Srnu da muslimanima u plasiranju laži još pomažu mediji država koje su bombardovale Srbe i zajednički se trude da rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN o genocidu u Srebrenici ovjekovječe najveći ratni falsifikat 20. vijeka.