Јovičić vidio tijela tri ubijena Srbina
Slavko Јovičić je 26. maja 1992. godine zarobljen i odveden u logor "Silos", opština Hadžići, nakon čega je u decembru naredne godine prebačen u logor "Krupa", koji je tri kilometra udaljen od Pazarića.
Prema njegovim riječima, logoraši srpske nacionalnosti iz logora "Krupa" su svjesno žrtvovani za najteže fizičke radove na prvim borbenim linijama, prenosi Birn.
Svjedok je 22. aprila 1993. sa svojom grupom zarobljenika radio u Donjem Kotorcu, opština Ilidža, kada je čuo galamu vojske koja ih je počela tući. Kasnije je saznao da su neki zatvorenici pobjegli sa radova i čuo je kako neko govori da su "četnici pobjegli i ove sve treba pobiti".
Nakon strašnog prebijanja, kako je rekao, odvedeni su pred Policijsku stanicu Butmir, gdje su fizički maltretirani. Zatim su kamionom prebačeni u Hrasnicu.
"Јednog sam vidio na kamionu, zgrčen, vidio sam da nije davao znakove života. To je bio Slavoljub Kapetina, tu vidim još dvojicu, leže potrbuške. Naredili su nam da i mi legnemo. Dvojica su, čini mi se, bili policajci ili vojnici, neko me je strašno udario kundakom u plećku. Vozimo se prema Hrasnici i osjetim nešto mi mokro po glavi. Podignem glavu, i vidim jedan od te dvojice po meni mokri", prisjetio se Јovičić.
On je dodao da je čuo da se ta dvojica čuvara sa kamiona oslovljavaju imenima Fudo i Feđa. Јovičić je rekao i da je čuo da su druga dva ubijena čovjeka Milan Krstić i Ranko Varagić.
"Dvojica su ubijena u rovu zbog odmazde, jer su pobjegli. Krstića su izveli iz rova, bio je pogođen u glavu sa male udaljenosti, a druga dvojica su izrešetana po cijelom tijelu", rekao je on.
Mustafu Divjana, Ferida Delića i Aliju Gazibaru optužnica tereti za mučenje, nečovječno postupanje, te nanošenje velikih patnji. Divjanu i Deliću na teret su stavljena i ubistva.
Divjan je optužen za ubistva zatvorenika srpske nacionalnosti koji su iz logora "Silos" i "Krupa" dovedeni na prisilne radove kod Poljoprivrednog instituta "Butmir", opština Ilidža.
Prema optužnici, Divjan je ove zločine počinio u svojstvu pripadnika Četvrte motorizovane brigade takozvane Armije BiH, a Delić i Gazibara kao vojni policajci ove brigade.
Svjedok Divna Krstić je 10. maja 1992. godine posljednji put viđela muža Milana Krstića, kada je sa đecom otišla u izbjeglištvo. Po povratku u Hadžiće, od Crvenog krsta je dobijala informacije da je zarobljen u Hrasnici, te da je vođen na kopanje rovova i tranšeja.
"Prva saznanja o mužu dobijam krajem aprila 1993. godine, a 22. aprila je ubijen...Brat mi je rekao da je taj čovjek bio crn, krupnih očiju, tamnog tena i zvao se Feđa. Feđa je navodno stražario, izveo mog muža iz tranšeja, odveo u jednu prostoriju i samo se čula pucnjava", ispričala je ona.
Kako je navela, njen brat, koji je bio zarobljen zajedno sa njenim suprugom, preživio je teške torture, te da ga nije mogla prepoznati nakon razmjene.
Suđenje će biti nastavljeno 13. jula.