Evo zašto smo zavisni od grickalica
Konzumiranje većih količina slane hrane može da bude povezano sa gojaznošću, nezavisno od toga koliko hrana sadrži kalorija.
Pojedina istraživanja pokazala su da je želja za većom količinom soli u hrani povezana sa prejedanjem i pretjeranom gojaznošću.
U novoj studiji, istraživači su se fokusirali na dejstvo soli u namirnicama, a u eksperimentu je učestvovalo 48 zdravih osoba.
U prvom dijelu eksperimenta mjerili su njihovu osjetljivost na masnoću u hrani, a u drugom povezanost soli i količine hrane koju su pojeli.
Ispitanici su jednom nedeljno, ručali četiri obroka. Obroci su izgledali prilično isto - makaroni sa paradajz sosom, ali su istraživači manipulisali količinom soli i masnoće u različitim porcijama.
Svaka porcija imala je različite količine odnosa slano/masno, a pored toga koliko je koji ispitanik pojeo, mjerene su i reakcije ispitanika na ukus, zatim nivo gladi i sitosti.
Dodavanje soli povećalo je nivo zadovoljstva hranom kod ispitanika, ali i uticalo na količinu hrane koju su pojeli.
Naime, ljudi su za 11 odsto više jeli slaniju hranu, koja ima veći broj kalorija i bez obzira na količinu masnoće.
Najuvjerljiviji rezultati studije potiču od činjenice da su ljudi koji ne jedu masno uspjeli da se kontrolišu kada je hrana bila pomalo slana.
- Ali kada smo dodali so u porciju, odjednom je nestalo kontrole. Ljudi koji su osjetljivi na masnoću, što ih obično sprečava da je konzumiraju, pojeli su istu količinu slane, masne hrane kao i oni koji nisu osjetljivi - kaže pokretač studije Rasel Kist.
Rezultati ukazuju na to da ljudi toliko uživaju u slanom ukusu, da im u tom trenutku otupe signali sitosti u organizmu.
- Ova studija ne pokazuje da masna hrana ne utiče na gojaznost, već da veća želja za slanim znači i veću želju za hranom, bez obzira koliko je masna ili koliko kalorija sadrži. Sjetite se toga sljedeći put kada se budete pitali zašto ne možete da prestanete da grickate, npr. čips - zaključuje Kist.