X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
29/11/2016 |  13:16 | Izvor: RTRS

Britanski ronilac zna gdje se krije Hitlerovo zlato

Јedan britanski ronilac tvrdi da je pronašao Hitlerovo zlato i dragocjenosti vrijedne 100 miliona dolara na dnu Baltičkog mora. Problem je u tom što je riječ o masovnoj grobnici 9.500 žena, djece i vojnika.
Njemački brod “MV Wilhelm Gustloff“ (Foto: time.com) -
Njemački brod “MV Wilhelm Gustloff“ (Foto: time.com)

Nedugo pošto su njemački i poljski istraživači tvrdili da su pronašli legendarni “zlatni voz“ nacista, što se pokazalo kao netačno, profesionalni ronilac Fil Sejers kaže da Hitlerove dragocjenosti nisu ni transportovane željeznicom. Evakuacija je, smatra on, organizovana pomorskim putevima.

Na Hitlerovu nesreću, tvrdi Sejers, brod “MV Wilhelm Gustloff“ je potonuo.

Ovaj turistički brod bio je prepun njemačkih izbjeglica i ranjenika i prevozio je gotovo 10.000 ljudi, iako je projektovan za samo 1.800 putnika i članova posade.

Međutim, očajnici koji su željeli da pobjegnu od Crvene armije, riješili su da se evakuišu potpuno neprilagođenim brodom iz njemačke enklave u Gdanjsku. Brod je isplovio 30. januara 1945. u društvu kruzera “Hansa“ i dva torpedna broda.

Samo nekoliko sati kasnije, “Gustloff“ su potopila tri torpeda sovjetske podmornice S-13.

Samo jedan čamac za spasavanje uspio je da zaplovi, prije nego što je brod potonuo, a oko 9.400 ljudi među kojima 5.000 djece udavilo se u ledenim vodama. Oko 1.250 je spaseno.

Mjesto potonuća klasifikovano je kao ratna grobnica, nakon nekoliko pokušaja da se ostaci broda i ljudskih tijela izvuku na površinu.

Mjesto potonuća broda “MV Wilhelm Gustloff“ nikad nije bilo misterija. Ipak, dio mitologije koja okružuje ovaj brod vezuje se za tehničare koji su radili na nnjmačkom naoružanju, a koji su bili putnici ovog broda. Oni su bili stacionirani na udaljenim baltičkim punktovima, daleko od savezničkih letjelica.

Međutim, poljske vlasti su odavno ustanovile zabranu ronjenja u blizini olupina brodova, kako bi zaustavili u pohodu brojne lovce na blago.

Sejers (61) kaže da je on dobio dozvolu za ronjenje 1998. i da je iz olupine iznio mnogo objekata koji se sada čuvaju u muzeju u Kilu.

Pronašao je brodski prozor za metalnim okovom, što smatra znakom da potiče iz “zaštićene sobe“ u kojoj je možda moglo da se čuva blago.

On kaže da je razgovarao sa brodskim oficirom Rudijem Langom, jednim od rijetkih preživjelih članova posade, koji tvrdi da je vidio kako se u brod krišom unose veliki sanduci i to pod naoružanom pratnjom.

Sejers je svoju priču pretočio u roman “Baltičko zlato“.

“Znamo iz prve ruke da su velike količine tovara ukrcane na brod“, tvrdi Sejers.

“Rudi Lange je pušio na palubi i vidio kada su utovarali zlatne poluge. U početku nije znao o kakvom tovaru je riječ, dok se 1972. nije sreo sa još jednim preživjelim, koji je bio jedan od stražara zaduženih za zaštitu zlata. On je otkrio šta se nalazi u tim ogromnim sanducima.

Sejers smatra da u morskim dubinama leže tri tone zlata u polugama.

“Nacističko zlato prokrijumčareno je iz Kenigsberga. To je fascinantna priča koja me prati cijelog života“, kaže on.

Izvor: B92