Prilepin: Roman "Obitelj" baziran na istini
Knjige poznatog savremenog ruskog pisca Zahara Prilepina pobuđuju znatnu pažnju i ovdašnje čitalačke publike; zbirka priča "Cipele pune votke", knjiga "Patologije" u kojoj je pisao o ratu u Čečeniji, čiji je i sam bio učesnik, zatim "Grijeh" sa podnaslovom "Јedan život u nekoliko priča", koja se smatra njegovim najličnijim djelom, roman "Sanjka", koji slovi za generacijski... Na prošlogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu predstavio se i sa tri nova naslova; zbirkom priča "Sedam života", knjigom "Nije tuđi rat", dokumentarnom prozom "Priče iz Donbasa".
Slovi za književnika koji je i realist i metafizičar, provokativnu ličnost u čijoj biografiji stoji i da je bio ruski specijalac, ratni reporter, prethodno mladi buntovnik, sa 16-17 godina i pank muzičar...
U Andrićgradu, na svečanoj dodeli književne nagrade za životno djelo, član žirija Јovan Delić je, između ostalog, posebno apostrofirao njegov roman "Obitelj". Riječ je o djelu, baziranom na dokumentarnoj građi, koje govori o pretvaranju Soloveckog manastira na krajnjem sjeveru Sibira u prvi koncentracioni logor-gulag u tek stvorenom SSSR-u početkom dvadesetih godina 20. vijeka, odnosno o logorašima i životu u logoru...
- Dugo sam istraživao arhivsku građu. Roman je baziran na istini, a ono što je fikcija, to sam na izvjestan način intuitivno pisao. Sagledavajući dokumenta, možeš u cjelini uvidjeti, recimo, kako je tekao život jednog zatvorenika. Stvari nisu crno-bijele, zločinac i žrtva nisu nužno dva suprotstavljena pola. Veliki dio uprave logora u nekom trenutku postao je zatvorenicima, a s druge strane nisu tu bili samo nevino zatvoreni ljudi, nego i ubice, manijaci - govori o svom romanu ruski pisac.
Na primjedbu da se "Obitelj" završava riječima da su ljudi mračni i strašni, ali je svijet human i topao, te da li su ljudi danas grozni, on odgovara:
- Јesu. Uvijek su bili. A i danas to bivaju na isti način kao što su uvijek bili. Јer, zatvori, građanski ratovi... odnosno, mračna vremena, užasne situacije izvlače iz čovjeka najstrašnije crte, najmračnija lica... za koja nije ni znao da ih ima. I u tome je najveći paradoks bića. Јer prestaje da se oslanja na ono ljudsko u sebi, prestaje da ima odnos i vjeru prema božanskom i prema bogu.
Za današnje odnose u svijetu, Prilepin kaže da su veoma složeni.
- Različiti veliki interesi i uticaji su na djelu. Za pet godina živjećemo u drugačijem svijetu. Srbija ne treba da se ponaša kao da nije u Evropi, a hoće da ide u Evropu. Јer Srbija, kao i Rusija, jeste u Evropi. I one su nasljednici velike hrišćanske tradicije, pa i njeni čuvari. A što više ostajemo ono što jesmo i na tome kvalitativno radimo, tim imamo veću vrijednost. Neće nas činiti boljim da budemo kao neko drugi. Vidite, dok je Srbija pokušavala da uđe u Evropu, Kusturica je postao više od Evrope. Njegova je veličina tolika jer je stvorio svoj čudesni, autentični svijet.
Izvor: Blic