Blagojević: (De)natoizacija Republike Srpske
Kolumnu dr Blagojevića u Glasu Srpske, prenosimo u cijelosti:
Nedugo zatim, 1999. godine ista ta dva saveza izvršila su zločin protiv mira i zločin agresije, kao najteže zločine u međunarodnom pravu, nemilosrdno bombardujući tadašnju SR Јugoslaviju i okupiravši, a potom i otevši od Srbije prostor Kosmeta.
U to vrijeme zločinačko ponašanje nailazilo je na odgovarajuće reakcije kako domaćeg stanovništva, tako i nosilaca vlasti, ali je to početno stanje kolektivne svijesti vremenom evoluiralo u rezigniranost i dobrani zaborav.
Iz njega se samo neki probude kada se jednom godišnje polažu vijenac i cvijeće na mjestima poput onog na kojem je bila zgrada Radio-televizije Srbije u Beogradu, koja je uništena u NATO bombardovanju te 1999, a njeni radnici nemilosrdno pobijeni.
Za razliku od sporadičnog sjećanja na NATO zločine, ubrzo po dolasku tog saveza (sa sve EU) na ovaj prostor, započet je proces njegove natoizacije koji je, gledano sa ove vremenske distance, već dobrano odmakao. U tom procesu Narodna skupština Republike Srpske je u avgustu 2005. prihvatila da svoje nadležnosti iz oblasti odbrane prenese na nivo BiH, što je za posljedicu imalo prestanak postojanja Vojske Republike Srpske.
Ubrzo potom (u oktobru 2005. godine) usvojen je Zakon o odbrani BiH, kojim su položeni pravni temelji za ono što se danas zove Oružanim snagama BiH. Kao dokaz natoizovanosti tih snaga navešću samo nekoliko pravnih činjenica. Tako je članom 186. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH (usvojenom takođe u oktobru 2005. godine) propisano da sva profesionalna vojna lica i lica u rezervnom sastavu sa 1. januarom 2006. preuzimaju i činove NATO-a. Stoga, na primjer, prema članu 155. tog zakona činu brigadnog generala odgovara NATO oznaka OF-6, a činu pukovnika odgovara NATO oznaka OF-4. U članu 15.
Zakona o odbrani BiH propisano je da ministar odbrane predlaže i donosi propise, te izdaje direktive i naređenja vezane za razmještaj i obuku Oružanih snaga kako bi se osigurala njihova maksimalna interoperabilnost sa snagama NATO-a. U dokumentu pod nazivom Vojna doktrina Oružanih snaga BiH stoji zapisano da se restrukturisanje tih snaga vrši u skladu sa NATO standardima. Ima još takvih primjera, ali mislim da su i ovi sasvim dovoljni za ono što želim istaći u nastavku.
Naime, prethodno izlaganje pokazuje našu spremnost ne samo na zaborav, već i na prihvatanje ideja i ideologija od onih snaga koje su nam zlo činile. Time po ko zna koji put dozvoljavamo sebi luksuz ponavljanja istorije i grešaka, kao onomad kad smo, na primjer, odlijepili za ideologijom Komunističke partije Јugoslavije, bez obzira što je ta partija u Rezoluciji sa Kongresa u Drezdenu 1928. zapisala da će se boriti za uspostavljanje nezavisne Hrvatske i nezavisne Crne Gore, da će mađarskoj manjini u Vojvodini dati pravo na otcjepljenje, te je pozvala kosmetske Albance na ustanak radi stvaranja svoje nezavisne i ujedinjene Albanije.
Ova istorijska paralela je potrebna, jer su protekle 22 godine pokazale da su NATO, SAD i EU ne samo bombardovali Republiku Srpsku i ubijali njeno stanovništvo u doslovnom smislu te riječi, već su joj otimali njenu teritoriju (Brčko distrikt i Dobrinja) te je, politikom zavrtanja laktova, razvlašćivali od njenih nadležnosti koje joj pripadaju prema Ustavu BiH.
Na sve ovo ukazujem imajući u vidu nedavnu inicijativu predsjednika Republike Srpske, gospodina Milorada Dodika, o potrebi održavanja referenduma u Republici Srpskoj na kojem bi se glasači izjasnili o tome da li treba ući u članstvo NATO-a. Nije upitno ustavno pravo Republike Srpske na održavanje takvog referenduma, s obzirom na to da je u Ustavu BiH propisano da se BiH sastoji od Republike Srpske i FBiH.
Dakle, pošto se BiH sastoji i od Republike Srpske, to je po meni najvažniji ustavni osnov koji daje pravo Srpskoj na održavanje navedenog referenduma. Svako drugo postupanje tim povodom bi u konačnom značilo nametanje volje sa nivoa BiH, što je protivno njenom ustavu.
Međutim, da bi se pristupilo održavanju tog referenduma u Srpskoj ona prethodno treba da poradi na nečemu što sam ostavio za kraj. Naime, u avgustu 2005. Narodna skupština Republike Srpske je usvojila dokument, objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske", u broju 82 od 8. septembra 2005. Dokument se zove "Preporuke za izmjene i dopune u predloženom konceptu reforme odbrane", a u njegovoj preambuli doslovno stoji da Republika Srpska podržava članstvo BiH u Partnerstvu za mir i NATO-u.
Tako je ostalo sve do danas, zbog čega pomenuti referendum ima smisla tek nakon što ovakav stav bude stavljen van snage.