"Žena monstrum" pustila suzu u sudnici, pa se nastavila smijati (VIDEO)
Mučno je bilo u sudnici otrpjeti saučešće koje je Slobodanovoj sestri Slađani, uputila Elfeta Veseli - "žena monstrum" kako su je i saborci zvali, optužena za svirepo Slobodanovo ubistvo. Da scena bude "upotpunjena", čak je Elfeta pustila i suzu. Čim je sudsko vijeće preusmjerilo pogled sa optužene, osmijeha joj nije manjkalo.
Na potresno Slađanino svjedočenje nije reagovala. Tada 15-ogodišnju sestru sa vanredne nastave pozvali su da identifikuje posmrtne bratove ostatke. Tijelo je bilo unakaženo i rasječeno, lobanja od trupa odvojena, svjedočila je Slađana, zbog bezbjednosti ne dozvoljavajući da se njeno svjedočenje publikuje.
Govorila je i kako je sa roditeljima i bratom prethodno izbjegla iz Gornje Kamenice u Donju, i kako se Slobodan vratio kući da spase zavezanog psa. Svjedočila je i kako su njenim roditeljima, u ratu zarobljeni muslimani, kazivali da je "Slobodana ubila Albanka iz Vlasenice, kći šumara, Elfeta Veseli". Poslije rata isto su prepričavale komšije povratnici. No, sudnica je postala sramotno tragikomično pozorište, tek kada su nastup započeli Abdulgafar Alihodžić i Izet Karić.
- Јa nijedan dan nisam bio pripadnik nikakve jedinice tako ni pripadnik Armije BiH - tvrdio je danas Alihodžić.
No, u oktobru 2014, Alihodžić je inspektorima SIPA kazivao da je mobilisan. Do tančina je tada objašnjavao ko su mu sve bili saborci i gdje su te 2014. živjeli, od koje bolesti su umrli ili kako su u ratu poginuli. Na to ga je podsjetio tužilac Miroslav Јanjić.
Јanjić ga je danas upitao: "Kažete `mobilisan sam u jedinicu kojom je komandovao Sakib Halilović. Dobili smo uniforme šarene, maskirne i dužili smo uglavnom automatsko naoružanje, a ja sam nosio mitraljez M53`. Šta je tačno?".
Alihodžić je odgovorio: "Časni sude, ja nisam izjavio da sam bio mobilisan."
Na pisanom iskazu prethodno, Alihodžić je na svakoj stranici prepoznao vlastite potpise. Ni to mu nije smetalo da u sudnici, od Halilovićevog vojnika naprasno "postane" civil koji je pomagao mještanima. Samoinicijativno je išao do Cerske da "spasava" druge civile.
Halilović je u Alihodžićevoj revizionističkoj priči, od komandanta "postao" vođa puta grupi civila, a "žena monstrum" Elfeta - bolničarka.
Ni Izet Karić "nije bio vojnik" - sve do '95. godine. Dok je rat bjesnio on je po Kamenici i okolni kaže "ganjao djevojke". I sa Elfetom se zabavljao, ali gle čuda ne zna kako je izgledala. Dječaka Slobodana je "vidio samo jednom - na putu u Donjoj Kamenici".
Međutim, koji minut kasnije omaklo se Kariću da je sa dječakom u istoj prostoriji znao i da prespava. I Alihodžiću se u odgovorima na tužiočeva pitanja omaklo da je kao civil, ipak, imao mitraljez. No, nije "znao" ko mu je taj mitraljez dao.
Ni odbrana optuženih nije bila bezgrešna u ovom lažiranju iskaza. Advokat Lejla Čović tvrdila je da nikada prije sudnice sa svjedocima nije kontaktirala. No prethodno- "omaklo se" - iznijela je detalje sa saslušanja koje je jedino u kontaktu sa svjedocima mogla da sazna.
Slučaj "Veseli" po mnogo čemu podsjeća na suđenje Naseru Oriću, koje su pratili do sada neviđeni pritisci, prijetnje i ucjene, što je u najmanje dva slučaja i policijski dokumentovano! Hoće li ovakva sramotna poniženja i žrtava i javnosti ikada prestati, a krivci za to odgovarati?