X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
22/10/2017 |  16:15 ⇒ 20:38 | Izvor: RTRS

Anđelko i Ahmet, bivši rudari čije prijateljstvo traje 60 godina (VIDEO)

Anđelko Todorović i Ahmet Šabić radni vijek proveli su u rudniku Mramor kod Tuzle. Često su nagrađivani kao najbolji rudari, a Ahmet Šabić se 1982. godine našao u društvu nagrađenih političara, privrednika, obrazovnih radnika, vojnih lica na dodjeli nagrade ZAVNOBIH-a, najvećeg priznanja tadašnje BiH. Prijateljstvo Todorovića i Šabića ne blijedi ni danas, 22 godine poslije posljednjeg rata.
Ahmet Šabić i Anđelko Todorović - Foto: RTRS
Ahmet Šabić i Anđelko TodorovićFoto: RTRS

Šezdeset godina traje prijateljstvo Anđelka i Ahmeta. Zbog fizičke udaljenosti, posljednje dvije decenije rijetko se viđaju, ali ti susreti i dalje su puni emocija. Ahmet kaže ''to je sreća kao kad se braća sretnu''.

"Imao sam dva brata, ali Anđelko je iznad svih. Da nije njega bilo, da sam radio za još desetoricu, ne bih ja dobio ovu nagradu", kaže Ahmet.

On će sa suprugom uskoro obilježiti 60 godina braka, a supružnici Todorović broje više od šest decenija braka, od kojih su mnoge provedene u druženju sa Šabićima.

"Da su braća možda se ne bi toliko voljeli, a njih dvojica se tako paze, kao i nas dvije. Međusobno se veoma poštujemo", kaže Ahmetova supruga Emina.

Ahmet je nagrađivan zbog rezultata koje je imao kao kopač uglja. Ipak, ono najveće priznanje – nagrada ZAVNOBIH-a - kasnila je jer nije bio član partije. Anđelko, kao njegov šef i poslovođa smjene, insistirao je da on bude predložen za tu nagradu i konačno – 1982. godine Ahmet je otišao u Sarajevo na dodjelu. Našao se u društvu političara, privrednika, vojnih lica...

''U Sarajevu su mi Mikulić i Stojanović rekli da sam došao po najveće priznanje, a nisam član Saveza komunista. Јa sam im odgovorio da nikada neću ni biti, da ja sam komunista u srcu....'', priča Ahmet.

Za tadašnju platu mogli su, kažu, kupiti kravu, djecu su othranili, školovali, dočekali penziju. Rudarski hljeb sa sedam kora teškom mukom i krvavim znojem pošteno se zarađuje u mračnim dubinama, ali za njih dvojicu, ipak, je bio sladak.

"Sladak je jer ga čovjek zaradi pošteno, kako ono kažu, a žena skuva pogaču koja je bolja od bilo koje danas vekne hljeba...'', kaže Anđelko.

Anđelko Todorović, starina koji gazi devedesete ima samo jednu želju – da još jednom obuče svečano rudarsko odijelo. Njegovo prijeratno ostalo je u kući u Tinji koja je uništena.