Presuda Oriću i Muhiću zasnovana na nepostojećim (nezakonitim) dokazima!?

Dva mjeseca nakon prvostepene oslobađajuće presude Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću za ubistvo tri srpska zarobljenika u selima oko Srebrenice, napokon je objavljen i pisani otpravak.

U njemu, već na prvi pogled, vidljive bitne povrede Zakona o krivičnom postupku BiH. Pozivajući se na načelo "slobodne ocjene dokaza" Sudsko vijeće i potpisnik presude, predsjedavajući Šaban Maksumić presudu su zasnovali na nepostojećem dokazu! Naime u javnoj objavi presude 09. septembra 2017. godine, Maksumić se poziva na "iskaz" svjedoka navodno dat u Policijskoj stanici u Bratuncu 03.septembra 2003. godine. Za razliku od javnog svjedočenja u sudnici tokom kojeg je zaštićeni svjedok "O1", inače Orićev i Muhićev saborac, kao očevidac govorio kako su Orić sam ili u sadejstvu sa Muhićem likvidirali sudiju Slobodana Ilića, fotografa Mitra Savića i predratnog policajca Milutina Miloševića, u nepostojećem "iskazu", koji nije predočen na glavnom pretresu, kao počinioce zločina Orića i Muhića, svjedok navodno nije spominjao.

Istovremeno, sporni "iskaz" na koji se Maksumić poziva u javnoj objavi, u pisanom otpravku naprasno je "postao" samo službena zabilješka. A da bi službena zabilješka bila validan dokaz, mora biti originalna verzija ili bar ovjerena kopija, i autori zabilješke moraju potvrditi njenu autentičnost. U ovom slučaju ni to se nije desilo, čime su ozbiljno prekršene odredbe Zakona o krivičnom postupku BiH, prije svih član 297. prema kojem se presuda ne može zasnivati na dokazu koji ne postoji, te član 290 istog Zakona prema kojem javno objavljena presuda i pisani otpravak "moraju potpuno odgovarati".

U slučaju "Orić" očigledno nije tako, pa će Tužilaštvo, kako saznajemo u žalbenom postupku tražiti ukidanje presude.

Izvor: B.Kusmuk/RTRS