Roditeljska kuća- pomoć i djeci i roditeljima (VIDEO)
Koliko je nedostajala Roditeljska kuća uvjerila se na vlastitoj koži, kada je morala da napusti dom i preseli se u Banjaluku radi liječenja kćerkice Maše.
A Maša je vesela osmogodišnja djevojčica iz Doboja. Sa najboljom drugaricom kiti jelku u svom domu i priprema poklone za praznike.
Sada je dobro, izliječena je i pohađa školu. A samo prije tri godine i praznike i rođendan čekala je na Odjeljenju dječije hematoonkologije u Banjaluci.
Tek što su prebrodili poplavu u Doboju i ostali bez ičega, Maša se razboljela sa dijagnozom akutne limfoblastne leukemije.
Majci Bojani teško pada kada se prisjeti svega. Brojna ispitivanja, hemoterapije, borba koja se, kaže, čini bez kraja.
Na svu njihovu muku odvojenost od kuće i porodice i podstanarski život padali su još teže.
- Naša djeca nisu smjela ni u gradski prevoz ni u taksi jer to su djeca sa narušenim imunim sistemom. Onda sam iznajmila stan pored klinike, na svaku terapiju sam je nosila, priča Bojana.
U najvećoj nesreći za roditelje, nadu je unijela je akcija "S ljubavlju hrabrim srcima" i gradnja Roditeljske kuće. Imati zajednički kutak i dijeliti u njemu i dobro i zlo bila je tek ideja.
Za tu ideju Bojana se borila iskreno i svim snagama iako je njena djevojčica bila pred kraj terapija pa u njoj nije ni boravila.
- To je jedno veliko olakšanje. Oni su svi zajedno, djeca imaju s kim da se igraju, majke se razumiji, jedna drugoj je podrška, dodaje Bojana.
Podrška i briga manje u najtežim trenucima mnogo znači, kaže Mašina majka.
Za nju Roditeljska kuća zaslužuje svaku podršku.