Svjedok: Mato Živković tukao srpske zarobljenike
Na suđenju desetorici pripadnika HVO, Cvijanović je ispričao da je po naređenju maskiranih pripadnika hrvatske vojne policije otišao ispred seoske čitaonice.
"Skupilo se oko 50 Srba, među kojima je bilo žena. Muškarci su uhapšeni, a žene vraćene kućama. Pred čitaonicom je bio kamion Miće Gavrića, u koji su nas natjerali da uđemo. Vidio sam da su Gavrića odveli neki nepoznati vojnici, ali ne znam gdje", ispričao je Cvijanović.
On kaže da su tada odvedeni i Mićo Galić, Zoran, Lazo, Dragan, Žarko, Mišo i Marko, a da je kasnije saznao da su ubijeni.
"Mi smo odvedeni u šupu pored kuće Mirze Deljkovića u Donjoj Mahali. Tamo smo zatekli Јovu Stevanovića i Maksu Gajića, koje su vojnici tjerali da pjevaju. Zarobljene Srbe su izvodili napolje i tukli, a mene su tukli bejzbol palicom po cijelom tijelu", istakao je Cvijanović.
On je naglasio da je, kada su vojnici skinuli maske, među njima prepoznao vojnika čiji je nadimak Rakijica.
"Osim toga što su nas tukli, tjerali su nas napolju da hodamo ukrug. Јedan vojnik je Maksi Gajiću zabio u vrat nož od bajoneta, nakon čega je negdje odvezao njegovo tijelo. Nakon dva-tri dana provedena u šupi, prevezli su nas u salu Srednjoškolskog centra u Orašju, gdje smo zatekli zatvorene Srbe iz ovog grada, sa kojima nismo smjeli da kontaktiramo", dodao je Cvijanović.
On je rekao da su nakon dva mjeseca u logor dovedene žene koje su ostale u Bukovoj Gredi, među kojima je bila njegova majka. Od žena su, kaže, uzimali novac.
"Muškarci su u svako doba dana i noći odvođeni na kopanje rovova. Tokom tih radova, na liniji su poginuli Luka Vasiljević, Niko Maksimović i veterinar Ljubo. Јa nisam kopao rovove jer sam invalid od 1997. godine, ali sam čistio prostor ispred sale", naveo je Cvijanović.
On je istakao da su vojnici Aćimu Cvijanoviću izbili jedno oko i odsjekli dio kože na glavi.
"Vidio sam ga krvavog kad se vratio s batinanja. Kasnije je odveden i više se nikad nije vratio. Aco Petrović, Savo Sarić i Pero Cvijanović isto su odvedeni i nikad nisu vraćeni. Tijelo Pere Cvijanovića ni do danas nije pronađeno", naglasio je Cvijanović.
Svjedok Rado Božić izjavio je da je njegova majka Radojka pretučena u svojoj kući, te odvedena u logor, te da ju je tukao Pero Vincetić zvani Konj, a nakon što joj se u logoru pogoršalo zdravstveno stanje, doktor joj je preporučio da ode u bolnicu u Vinkovce.
"Iz logora je odvedena kombijem prema bolnici u Vinkovcima. Do bolnice nikad nije došla. Saznao sam kasnije da je navodno umrla u kombiju od zapetljaja crijeva, u šta ja nikada neću povjerovati", rekao je Božić.
I svjedok Tošo Božić govorio je o okolnostima zatvaranja civila srpske nacionalnosti u logore. On je Orašje napustio 21. aprila 1992. godine, ali su njegova braća Drago i Pero bili maltretirani u logoru.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.
Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Suđenje će biti nastavljeno 28. februara.
Izvor: SRNA