latinica  ћирилица
17/03/2018 |  10:10 | Autor: RTRS

MUZEЈ VUKA I DOSITEЈA - Istorijat opismenjavanja Srba (VIDEO)

Muzej Vuka i Dositeja u Beogradu memorijalni je muzej, posvećen dvojici velikana srpske kulture – prosvjetitelju i prvom srpskom ministru prosvjete Dositeju Obradoviću i reformatoru srpskog jezika, tvorcu srpskog književnog jezika Vuku Karadžiću. Osnovan je 1949. godine kao samostalna ustanova, a danas djeluje u sastavu Narodnog muzeja. Smješten je u obnovljenoj zgradi Velike škole, spomeniku kulture 18. vijeka.
emisija "Kvadrat na znanje" -
emisija "Kvadrat na znanje"

„Muzej Vuka i Dositeja po arhitekturi pripada tursko-balkanskom tipu i jedna je od rijetkih spratnih zgrada u Beogradu iz tog perioda. U njoj je jedno vrijeme djelovala i Velika škola Dositeja Obradovića, takozvani Dositejev licej, u kojoj je on bio jedan od učitelja i osnivača, a Vuk Karadžić je bio đak, jedan od đaka prve generacije – to je upravo ta tačka, to mjesto sastajanja zašto je upravo ova zgrada Muzej Vuka i Dositeja.“, pojašnjava muzejski savjetnik Eliana Gavrilović.

   Vukova zbirka oformljena je još krajem 19. vijeka i u njoj se čuvaju lični i porodični predmeti Vuka Karadžića, portreti i umjetnička zaostavština, prva izdanja njegovih knjiga i brojna arhivska građa. Za razliku od Vukove zaostavštine, ličnih predmeta Dositeja Obradovića nema, jer su uništeni u požaru 1813. godine.

  „Dositejeva zbirka je skromna, mi nemamo sačuvanih njegovih ličnih predmeta, tu su samo prva izdanja njegovih knjiga, nešto malo sačuvanih pisama i portreta koje su radili njegovi savremenici, ili kasniji umjetnici. Vukova zbirka je mnogo sadržajnija i bogatija, zahvaljujući tome što je Mina, Vukova kćerka, svu zaostavštinu predala na čuvanje tadašnjem Narodnom muzeju, 1897. godine.“, kaže naša sagvornica.

  Muzej Vuka i Dositeja nedavno je obilježio svoj dan, kada su se pred publikom našli predmeti koji se rijetko izlažu. Muzejski savjetnik Eliana Gavrilović objašnjava  da je 2018. godina, godina kojom se obilježava 200 godina od izdanja prvog „Srpskog rječnika“ Vuka Karadžića, koji je preveden njemačkim i latinskim riječima:

  "On se nalazi na stalnoj postavci, ali smo ga mi sad malo izdvojili ovdje u ovoj vitrini, i pored njega izložili smo i drugo izdanje Vukovog rječnika iz 1852. godine, koje ima gotovo 20.000 riječi više, znači 47.200 i nešto riječi u odnosu na prvo izdanje, a ono po čemu je on karakterističan i unikatan je što se na marginama nalaze riječi, dodaci, komentari ispisani Vukovim rukopisom , dakle, on je lično unosio svoje komentare, pripremajući treće izdanje Rječnika, koje za života nije uradio. "

 Gavrilovićeva napominje da je Vuk zarana uočio taj nedostatak apsolutnog nepoznavanja srpskoga jezika u tadašnjoj Evropi i podsjeća šta je sve uradio na pripremi „Pjesnarice“ i „Pismenice“ kao prve srpske gramatike, koje su izašle još četiri godine ranije, 1814. godine:

  "U Šišatovcu je on proveo jedan period, mislim da se radi o 1815. godini, sa Lukijanom Mušickim, i tada se rodila ta ideja o pripremi Rječnika, koji će biti preveden na latinski i njemački jezik, nastavio je taj rad i u Beču sa Јernejem Kopitarem, koji ga je bodrio i hrabrio kad god je Vuk zapadao naravno u neke stvaralačke krize. Rječnik je mogao da izađe već i 1816. sredstava nije tada bilo, ali je Vuk imao i dosta neistomišljenika koji su se protivili tom njegovom radu. Datum predgovora u samom Rječniku je 10. oktobar 1818. godine. Štampan je u štampariji jermenskog manastira koji je tada imao ćirilična slova, kako bi mogao da bude predstavljen na pravi način.“

  Pred publikom se našao i malo poznat portret Vuka Karadžića, koji je u Beču naslikao Dimitrije Lakatari. Portret, koji se u Narodnom muzeju čuva od 1860. godine, donosi drugačiji umjetnički senezibilitet u odnosu na druge portrete, po kojima obično pamtimo Vukov lik jer prikazuje Vuka u njegovim srednjim godinama, znači – ne sa fesom i sa brkovima po kojim ga svi znamo. Portret je urađen 1832. godine – Vuk je tada bio u srednjim godinama, imao je 45 godina.

  "Mi na postavci ovdje imamo mladoga Vuka i ovo je sada prilika da pridodamo cijeloj ovoj postavci upravo taj njegov izgled u srednjim godinama. Pored toga  izložili smo par predmeta, pretpostavljam s njegovog radnog stola – to su kutijica za vizitkarte, zatim kliješta za hartiju, tako jedan mali ukras, da malo ljudima približimo Vuka kao osobu.“, kaže Eliana Gavrilović, muzejska savjetnica u Muzeju Vuka i Dositeja u Beogradu. 

  Muzej najviše posjećuju osnovci i srednjoškolci iz svih dijelova Srbije, kao i studenti srpskog jezika i slavistike iz cijelog svijeta. Sve više dolaze i strani turisti, koji ovdje mogu saznati nešto više o srpskoj kulturi, ali i uživati u ambijentalnoj cjelini koja donosi duh dočaranog 19. vijeka.