Svjedočenja o stradanju srpskih civila u Brodu
Nukićeva je u Sudu BiH navela da je do izbijanja rata svakodnevno putovala u Slavonski Brod, gdje je kao medicinska sestra radila u ambulanti, te da je u maju 1992. godine samo dva puta mogla da dođe kući jer nije bilo prevoza preko Save.
"U Slavonskom Brodu me je, 29. juna 1992. godine, uhapsila vojna policija, pod optužbom da sam četničkom vojvodi u Bosanskom Brodu bila veza. Nakon mjesec dana predali su me vojnoj policiji u Bosanskom Brodu, tačnije Indiri Kamerić koja mi je pročitala šta su komšije rekle za mene. Nakon toga, sproveli su me u podrum stadiona `Polet` u kojem je bilo još pet žena Srpkinja", istakla je Nukićeva.
Ona je naglasila da ju je istog dana po zatvaranju jedan policajac prilikom odvođenja na ispitivanje upozorio da sve što je budu pitali mora da prizna.
Nukićeva kaže da je optuženog Islamovića, kojeg je prepoznala u sudnici, znala po nadimku Staljo i da je tokom njenog zarobljeništva bio star između 25 i 30 godina, da je bio u vojnoj uniformi i imao pištolj.
"Ulazio je kod nas u podrum i prijetio da će nas ubiti. Mene je pitao gdje su mi sinovi, a kada sam odgovorila da nisam udata i da nemam djece, udario mi je dva jaka šamara. Nakon toga, nisam ga više vidjela", dodala je Nukićeva.
Ona je rekla da su druge žene za njega pričale da je opasan, te da je "bio još gori kada mu je poginuo brat".
Nukićeva je rekla da je razmijenjena 5. novembra 1992. godine.
Svjedok Željko Dujanić izjavio je da je početkom rata bio u rezervnom sastavu ЈNA u Bosanskom Brodu i da su ga kombinovane jedinice mještana i HVO-a zarobile 13. maja 1992. godine i odvele u Stanicu policije.
"Prvi dan mi je bio najteži i nisam očekivao da ću preživjeti. Bio sam zatvoren u podrumu sa još 13 do 15 srpskih civila, uglavnom sa brodske opštine. Vodili su me na ispitivanje, ali me nisu previše maltretirali. Međutim, nikada nisi znao šta te čeka", rekao je Dujanić.
On je naveo da mu je, kada je premješten na stadion "Polet", bilo lakše.
Dujanić je potvrdio da je od ranije znao većinu vojnih policajaca, među kojima i optuženog Alminka Islamovića, kojeg je prepoznao u sudnici.
On je istakao da je Islamović prema njemu bio korektan, iako je tokom istrage 8. novembra 2017. godine rekao da ga je optuženi tada ošamario nekoliko puta.
"Danas se tačno ne sjećam. U podrumu je bio mrak, a vojna policija nas je obilazila kada je htjela. Čini mi se da sam od njega dobio nekoliko šamara, ali nisam siguran da je on to učinio", naglasio je Dujanić.
On kaže da je Slavka Čereka ubio Blažan Kljajić, koji ga je sa nekoliko policajaca, među kojima je bio i Islamović, izveo iz podruma.
"Čuli smo kako ga tuku, a ubrzo nakon toga, nekoliko nas je pozvano da ga unesemo. Kada smo izašli napolje, Slavko je ležao na betonu. Bio je mrak, ništa se nije vidjelo, a kada smo ga unijeli, Slavko je rekao `Ubi me Blažan`. Umro je tog jutra u 4.00 časa", ispričao je Dujanić.
Ujutro su, kako je naveo, prijavili da je među njima preminuo čovjek, nakon čega su ga iznijeli na vreće sa pijeskom, a Indira Kamerić im je naredila da u izjavi napišu da je Čerek umro prirodnom smrću, da nije maltretiran i tučen, što su oni i učinili.
Dujanić je naveo da su Obrada Pivaša i Dragomira Pajića odveli nepoznati hrvatski vojnici i da do danas o njima ništa ne zna, te da je od policajaca čuo da je Simu Aleksića, kojeg je upoznao u zatvoru, ubio Luka Јozić.
"Neko iz ekipe, u kojoj je bio i Staljo, izveli su Luku napolje i nakon nekoliko minuta, on je ubijen. Mislim da mu je kičma prebijena bejzbol palicom. Luka je na isti način ubio i Јovu Pivaša. Neko iz ekipe mu je pomagao da ga dižu, a Luka ga je udarao dok mu nije prebio kičmu", rekao je Dujanić.
Od posljedica maltretiranja preminuo je i Milan Radovanović Koruga. Svjedok je naveo da nije vidio šta se tačno dogodilo, te da samo zna da je ovaj zatvorenik bio bez odjeće i da mu je po glavi tekla hladna voda.
Dujanić je rekao da je od policije čuo da je Zorana Popovića ubio Mladen Kurdija.
On je naveo da je sa ostalim zatvorenicima odvođen na kopanje rovova, te da nakon ranjavanja više nije išao na radove, nego je na stadionu prao automobile.
"Krajem avgusta 1992. godine pala je granata od koje je povrijeđeno mnogo policajaca. Zdravko Marinić mi je rekao da se ja više neću izvlačiti jer su došli novi policajci. Tada sam odlučio da pobjegnem, što sam i učinio i prešao na našu stranu", istakao je Dujanić.
Islamović je optužen da je kao nekadašnji pripadnik i komandir Vojne policije 101. brdske brigade Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/, od marta do oktobra 1992. godine, učestvovao u hapšenju, ubijanju, psihičkom i fizičkom maltretiranju srpskih civila.
Na teret mu je stavljeno i odvođenje zatočenih na prinudni rad, kao i paljenje i pljačkanje njihove imovine, ali i uništavanje vjerskih, kulturnih i istorijskih spomenika.
Naredno ročište zakazano je za 14. maj.