Porodica Bogunović- Od izbjeglica do najboljeg beogradskog gazdinstva

Nedaleko od pista vojnog aerodroma Batajnica smještena je farma porodice Bogunović na kojoj se nalazi oko 1.500 ovaca i jaganjaca rase "il de frans", dvadesetak koza, pastirski pas pulin i jedan magarac za koga su najviše zainteresovana djeca koja navrate na ovo imanje. Međutim, trnovit je bio put ove porodice od izbjegličke kolone 1995. godine, kada su ostavili sve u Benkovcu, do vlasništva najboljeg poljoprivrednog gazdinstva u Batajnici.

- Teško je bilo, mučili smo se mnogo, sjekli smo i prevozili drva, radili na građevini. Јa sam pogađao građevinske poslove od temelja do krova i radio sa svojom djecom, pokojnim ocem i ženom - priča Nikola Bogunović.

Dalibor Bogunović kaže da su u Srbiju došli na vojnom kamionu, sa 50 maraka u džepu.

- Najveća zasluga za ovo što sada imamo pripada mom ocu. Da on nije bio vrijedan, ne bih ni ja danas bio vrijedan. On nas je tjerao da radimo i ustajemo. Јa sam išao i u školu i radio na građevini i sjekao drva. Sada čitam neke komentare o tome šta ljudi pišu o izbjeglicama. Nekima koji su sa sobom ponijeli milione je lako, ali mi smo došli gotovo bez ičeg - priča Dalibor.

Zato Bogunoviće danas čudi to što ne mogu naći radnu snagu za dobro plaćen posao na svom imanju, jer životinje svakodnevno traže pažnju, kvalitetnu ishranu i njegu. Poklanjali su i jaganjce pod uslovom da ih ljudi uzgajaju, ali jedva da je bilo zainteresovanih.

- Nikada u životu niko nije došao kod mene da pita da radi. Kažu kako djeca nemaju šta da jedu. Kažem im da imaju. Imam 20 koza, a bacam mlijeko svaki dan. Neka dođu, pomuzu koze i nose mlijeko, neću im ništa naplatiti. Ponavljaju kako nemaju šta da jedu, a neće niko da radi - kaže Dalibor.

Bogunovići ističu da svi koji žele da se bave stočarstvom mogu lijepo da žive, jer su veliki poljoprivredni podsticaji i povoljni krediti u Srbiji. Njihova farma, koja je najbolja u Beogradu, dokaz je da se rad i istrajnost uvijek isplati.