Lela Vuković - medicinska sestra i slikarka
Već u osnovnoj školi, Lela Vuković se isticala među svojim vršnjacima u crtanju, odlazila na takmičenja, osvajala nagrade. Prvi crtež, koji u Lelinom srcu ima posebnu emociju, nastao je u Sarajevu, gdje je zasnovala porodicu, ali rat je uništio mnoge snove.
"U Sarajevu nije bilo često ni struje ni vode, ja sam jednom uzela papir i nacrtala svog muža, koji je poginuo u ratu. Ta slika i danas živi, na jednom običnom papiru. Moj pravac je realizam, prvo sam slikala portrete, to je, znate, ipak komercijalno i ljudi to naručuju, pa sam tako otvorila i svoju Fejsbuk stranicu, gdje su ljudi mogli da vide šta ja radim", priča Lela.
Dolaskom u Trebinje, Lela je odmah primijetila motive koji decenijama privlače slikare ovom gradu. Vrlo brzo savladala je sve tehnike u slikarstvu, pa se danas u njenoj kolekciji mogu naći portreti, crteži, ulje na platnu, pasteli, akrili.
Sve svoje emocije, ova slikarka prenosi na platno. Raspoloženje je ključni faktor, da li će u atelje uopšte ući i slikati tog dana.
"Kažu da se umjetnost koristi kao terapija, ali kod mene to nije slučaj, ja kada sam raspoložena, srećna i pozitivna, najviše volim da slikam tada, jer svoje emocije prenosim na platno", dodaje ona.
Zato sama sebi zabranjuje da uđe u atelje, ako je neraspoložena i tužna. Iz svake njene slike izviru ljubav i optimizam. Podrška kćerke joj najviše znači.
Lela Vuković radi kao medicinska sestra u Hitnoj službi i nije baš uobičajeno da neko špriceve, zavoje i flastere kod kuće zamijeni četkicama, bojama i kistovima. Poslije napornog i stresnog dana, slikarstvo je za nju, otkriva nam Lela, neka vrsta anti-stres terapije.
Lela se slikarstvom intenzivno bavi dvije godine. Smatra da može još mnogo toga da ponudi, ali više nije, priznaje, nesigurna kao na početku.
Želje su ipak jedno, svjesna je, a mogućnosti sasvim drugo.
Lela bi najviše voljela, kaže, da penzionerske dane posveti slikarstvu i svojim radovima, ostavi neki trag iza sebe. Želi da mašta, stvara i uživa u svom radu, a mi joj želimo da baš tako i bude!