Svjedočenja o ratnim zločinima nad Srbima u Orašju
"Iz srednjoškolskog centra su ih izvodili Pero Vincetić i njegovi saradnici, a kada su se poslije dva-tri časa vraćali bili su u modricama", izjavio je Milovanović.
Opisujući način na koji je zarobljen tokom rata, svjedok je na početku današnjeg ročišta ispričao da su ga iz stana u Orašju izvela tri nepoznata, naoružana lica u uniformi HVO-a i odvela u šupu u Donjoj Mahali u kojoj je bilo još 12 srpskih civila, "na kojima nije bilo naznaka da su maltretirani".
Ubrzo su, kako je rekao, svi prebačeni u kuću Pere Vincetića, gdje su morali da nauče hrvatsku himnu, a nakon toga su odvezeni u atomsko sklonište.
"U skloništu je bilo i Hrvata i Bošnjaka, a mi Srbi bili smo izdvojeni u jednu prostoriju iz koje, za razliku od ostalih, nismo mogli da izađemo", dodao je Milovanović.
On je naveo da ih je nakon pet dana vojna policija odvela u srednjoškolski centar u Orašju, gdje su im rekli da budu na desnoj strani sale, jer će na lijevu stranu biti dovedeni ljudi iz Bukove Grede.
"Nakon par dana doveli su oko 15 srpskih civila, među kojima je bilo i žena. Izgledali su jadno, ali nisu imali povrede. Nama je bilo zabranjeno da s njima komuniciramo", ispričao je Milovanović.
On je rekao da su prema njemu svi policajci bili korektni, osim Nikole Trogrlića, koji ga je maltretirao.
Milovanović je tvrdi da su zarobljenici išli dobrovoljno na kopanje rovova, te da je na Vidovicama poginuo Ilija Maksimović, "a veterinar Ljubo poginuo je od granate".
Svjedok je ispričao da je početkom avgusta 1992. godine prebačen u naselje Mahala, odakle je samo jednom išao na kopanje rovova.
Kada je trebalo da dođe Međunarodni crveni krst, prema riječima Milovanovića, stražari su rekli zarobljenicima da kažu su tu iz bezbjednosnih razloga, što su i učinili.
Milovanović je posvjedočio da je svojoj ženi jednom prilikom kada mu je došla u posjetu rekao da zamoli Đuru Matuzovića, s kojim je bio prijatelj još od prije rata, a koji je u tom periodu bio među glavnima u kriznom štabu u Orašju, da ga izvuče iz zarobljeništva.
On je, između ostalog, rekao da je Matuzović 25. avgusta došao sa njegovom ženom i rekao da ga puste, odveo ga u krizni štab, dao mu potvrdu da je od 4. maja do 25. avgusta bio u izolaciji i odvezao ga do hrvatske granice.
Svjedok Mato Đurković rekao je da je kao pripadnik Hrvatske vojske u Velikoj Gorici dobrovoljno u aprilu 1992. godine prešao u 104. HVO brigadu u Domaljevcu.
Đurković je potvrdio da je u školi bio logor, te da je nakon povratka u Hrvatsku čuo da su pritvorenici odvođeni da kopaju rovove i kose travu.
Suđenje će biti nastavljeno 16. maja.
Za zločine u Orašju 1992. i 1993. godine optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.
Optužnica ih tereti za progon srpskog stanovništva, ubistva, zatvaranje, mučenje, silovanja i druga nečovječna djela.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.