Šta bi moglo da otkrije novo suđenje Naseru Oriću?
Podsjećanja radi, Oriću i njegovom ratnom kolegi Sabahudinu Muhiću suđeno je po optužbi za zločin protiv ratnih zarobljenika u Bratuncu i Srebrenici 1992. godine, odnosno za zločine u selima Zalazje, Lolići i Kunjerac. Orića je Haški tribunal 2006. osudio za ratne zločine po jednoj tački optužnice na dvije godine zatvora za indirektnu odgovornost za smrt sedam i za mučenje 11 srpskih zarobljenika u periodu od 1992. do 1993. godine.
Nakon žalbe na presudu, Orić je 2008. proglašen nevinim, pošto je Apelaciono vijeće u Hagu tada zaključilo "da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993, ali da dokaz da su zločini počinjeni nije bio dovoljan za izricanje kazne pojedincu".
Galijašević napominje da je ova odluka sudstva u BiH ohrabrujuća jer daje nadu da je garnitura koja je sada u pravosudnim sistemima počela ozbiljno da radi svoj posao.
- Srebrenica je najbolnija tačka odnosa Srba i Bošnjaka. Ona je bez sumnje i simbol stradanja, ali je i simbol jednog posebnog trijumfa propagande. Na Srebrenici je propaganda zatvorila svaku istragu ili debatu o ulozi stranih obavještajnih službi u zločinima u Srebrenici, prije svih francuske i američke. Zatim, o odgovornosti holandskog bataljona, o ulozi i nagodbama Bila Klintona, Žaka Širaka i Alije Izetbegovića. Sve je to ostalo u sjenci propagande slike koja koja je stvorena u Srebrenici, a ona je trebalo da zamagli činjenicu da je tamo poginulo puno Srba, više od tri hiljade i da su to radili ljudi koji su bili okupljeni oko Orića - navodi Galijašević.
Dakle, u predmetima koja se tiču Orića, ubijanje i spaljivanje sela koja su čak i pokrenula nasilje u tom dijelu Drine, nisu postali predmet ni sudskog ni tužilačkog procesa. Ovo je sada impuls ka tome i hoću da vjerujem da je ovo veliki korak ka otkrivanju tih zločina.
Galijašević ne vjeruje da je ovaj potez Suda vezan za neki "marketing" uoči izbora. On podsjeća da su i do sada samo Srbi bili jedini krivci i jedini osuđivani, a Bošnjaci vrlo rijetko, zbog čega misli da ovo može biti jedan dobar presedan.
- Naravno, ovo sada podrazumijeva novo vrednovanje postojećih dokaza, ali i mogućnost vođenja i obnavljanja postupka. Јer ako se uzme u obzir da su u prvostepenom suđenju svjedoci bili Bošnjaci, a među njima i bivši predsjednik Srebrenice Ibran Mustafić, ili komandanti tadašnjih brigada koji su proglašavani ludima ili su sprečavani da svjedoče, da je bilo ucjene i podmićivanje svjedoka, sve to je rezultiralo da takve zakonske postupke nova kadrovska konstelacija u pravosuđu BiH nije htjela da toleriše i oborila je presudu koja ima i te kako društveni i politički značaj - ističe on.
Galijašević naglašava da su mogući protesti od dijela stranaka za koje je Orić nacionalni heroj, ali ne misli da bi to moglo da dovede do nekih ozbiljnijih tenzija. On ukazuje na mogućnost da se u sve umiješa međunarodni faktor jer neće željeti da se razotkrije njihova uloga u svemu što se dešavalo u Srebrenici i okolini.
- Naravno da je međunarodna zajednica duboko okrvavila ruke na Bošnjacima u Srebrenici, a sada ih krvari nad Srbima u propagandnom smislu, satanizujući Srbe. Naš je interes da znamo šta je u stvari tada i Alija Izetbegović u ime Bošnjaka dogovorio sa Bilom Klintonom i Žakom Širakom. Da li je dogovorio brojku od 5.000 mrtvih Srebreničana? Da li je dogovorio ono o čemu priča tadašnji šef policije iz Srebrenice Hakija Omerović da pet hiljada ljudi strada da bi bilo na drugoj (srpskoj) strani bombardovanja NATO-a i da bi Srebreničani došli da žive u Glogošći? - pita Galijašević.
On podsjeća da su poslije dešavanja u Srebrenici počeli napadi na srpske položaje od strane NATO-a u okviru operacije "Namjerna sila", kad su raketirana skladišta municije, komandni punktovi, rovovi... Iz te operacije su, nastavlja on, započete još dvije takve vojne operacije koje su podrazumijevale spaljivanje čitave jedne trećine Ozren planine i masovna ubistva, a tom prilikom su spaljena 22 sela, 12 vjerskih objekata i jedan srednjovijekovni manastir.
Djelovanje Zapada je, dakle, i te kako bilo aktivno u svemu ovome:
- Naravno da će oni željeti da spreče dalji razvoj procesa koji bi ponudio neke nove odgovore o njihovoj ulozi u svemu i o ulozi Alije Izetbegovića, koji u stvari i jeste najveći grobar bošnjačkog naroda - tvrdi Galijašević.
Galijašević napominje da je ovo prilika da se isprave greške i pokaže uloga međunarodne zajednice.
Na pitanje da li je ovo put koji bi mogao da dokaže da Srbi nisu jedini krivci za Srebrenicu, odgovara:
- Odgovornost više ne upućuje samo na jednu stranu, prema Srbima, nego događaje u Srebrenici posmatra u kontekstu odgovornosti ukupnih ratnih ciljeva i Zapada i Alije Izetbegovića, ali i mnogih drugih aktera. Naročito islamskih zemalja kojima je trebala jedna islamistička žrtva da bi se "guralo" tada i palestinsko pitanje.
Po izbijanju rata u BiH Orić je 20. maja 1992. postavljen na funkciju komandanta Štaba Teritorijalne odbrane u Srebrenici, a od 1. jula 1992. i za člana Ratnog predsjedništva Srebrenice.
Predvodio je, tvrdili su mediji uoči suđenja u Hagu, mnogobrojne napade na više od 50 srpskih sela 1992-1993, u opštinama Bratunac i Srebrenica. Orić je helikopterom evakuisan sa saradnicima u julu 1995, prije nego što je vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu, na područje pod kontrolom tzv. Armije BiH.