Pavić: Trampov Benon najavljuje proljeće koje to može biti i Srpskoj i Srbiji
Tekst prenosimo u cijelosti:
Nikakva uslovljavanja, nikakva nadmena djeljenja lekcija, nikakve osude za navodne grijehove iz prošlosti. Јoš kada ta osoba da intervju jednoj srpskoj televiziji u svom domu, u opuštenoj ali intelektualno ozbiljnoj atmosferi, u stojećem položaju koji svjesno ukazuje na uvažavanje ravnopravnog sagovornika, onda se ipak mora primjetiti da to predstavlja novost, dah svježeg vazduha, potencijal neke suštinske promjene.
Riječ je, naravno, o intervjuu koji je izborni strateg, bivši politički savjetnik i ideološki saveznik Donalda Trampa, Stiv Benon, dao za RTRS krajem jula.
Nikakvu konkretnu podršku nije Benon dao ni Republici Srpskoj ni Srbiji, niti je o njima posebno govorio. Ali je jasno da sam intervju predstavlja svojevrsnu poruku, i da se mnogo toga korisnog po srpske interese može naći u njegovoj političkoj viziji i prioritetima.
To su na prvom mjestu borba protiv Soroša i svega što on predstavlja: globalizma, masovnih migracija i liberal-intervencionističkog uplitanja u unutrašnje stvari drugih država, i koruptivno-totalitarnog spoja korporativnih i birokratskih elita i njihovog centralizma. S druge strane, tu je podrška nadirućim nacional-populističkim pokretima širom Evrope i – možda najvažnije za nas u ovom trenutku – okončanje Hladnog rata i nalaženje zajedničkog jezika sa Rusijom.
Ovo posljednje je posebno važno, jer ako se spuste tenzije na relaciji SAD/EU i Rusija, onda se automatski smanjuju i pritisci na srpski prostor.
Ako NATO više nije usmjeren ka Rusiji kao glavnom neprijatelju, onda se smanjuje i njegov pritisak na Srbe kao potencijalni "neprijateljski element" u pozadini fronta prema Moskvi.
A još ako bi se moglo postići i obostrano razumijevanje o prijetnjama koje su zajedničke i NATO-u i Rusiji – na prvom mjestu islamski terorizam i masovne migracije sa juga – onda bi se otvorili, poslije dužeg vremena, i potencijalni modusi saradnje na evropskom kontinentu koji bi bili u skladu sa prije deset godina odbačenom ruskom inicijativom o evro-(azijskom) prostoru jedinstvene, nedjeljive bezbjednosti.
Naravno, s obzirom na histeričnu antirusku kampanju koju potpiruju, na prvom mjestu američki, ali i evropski mejnstrim globalistički mediji – koje Benon, inače, naziva "glavnom opozicionom partijom" – put do toga neće biti nimalo lak, a možda čak i nemoguć. No, to je cilj za koji se vrijedi boriti, jer je alternativa – porast tenzija između dvije vodeće svjetske nuklearne sile i Hladni rat 2,0 – i mračna i nesagledivo opasna.
Zanimljivo je i Benonovo insistiranje na "odbrani zapadne civilizacije", zasnovane na "judeo-hrišćanskim vrijednostima".
Intervju je bio isuviše kratak da bi Benon imao prilike da izloži sve što o tome misli, ali se iz nekih njegovih ranijih intervjua jasno vidi šta pod tim podrazumijeva: povratak tradicionalnim, nacionalno-utemeljenim vrijednostima, porodici i vjeri (ili bar vrijednostima koje iz vjere izviru) i, što je takođe zanimljivo, neka vrsta reforme ili obnove kapitalizma, koji treba opet da omogući običnom čovjeku, radničkoj i srednjoj klasi, pristojan i dostojanstven život.
Po Benonu se kapitalizam – za koji još uvijek smatra da je najbolji sistem – izvitoperio, mutirao u dva negativna pravca: interesnom spajanju državnih i korporativnih elita, i čistom "libertarijanskom", bezličnom kapitalizmu koji od ljudi pravi robu i objektivizuje ih, stavljajući čist profit ispred čovjeka. Ovo posljednje je rezultat još jednog procesa koja zabrinjava Benona, a to je masovna sekularizacija zapadnog čovjeka.
Naspram toj sekularizaciji, on vidi veliku opasnost od onoga što je on u drugim intervjuima otvoreno nazvao "džihadističkim islamskim fašizmom". Uz masovne migracije, koje su, opet, usko povezane sa ovim problemom, Benon to smatra najvećom spoljnom prijetnjom zapadnoj civilizaciji, i smatra da odgovor mora da bude čvrst i radikalan, evocirajući čak i hrišćanske pobjede nad islamom kod Poatjea i pod Bečom kao civilizacijske putokaze i tačke preloma.
Suprotno viđenju sorošoida i liberal-intervencionista, to je za njega daleko opasniji protivnik od Rusije.
Naravno, ne treba zaboraviti da je Benon katolik, i da vrlo drži do tradicionalnog katoličanstva. S druge strane, mada se nikako ne može reći da je veliki ljubitelj Rusije – za koju smatra da je "kleptokratija" – njemu su Rusija i Putin, osim na bezbjednosnom polju, zanimljivi kao saveznici upravo na polju povratka tradicionalnim vrijednostima, i primjećuje da je to slučaj i sa rastućim brojem američkih konzervativaca.
Benon je izrazito podozriv prema Kini, i smatra je glavnim rivalom SAD. On je, inače, nekoliko godina uspješno radio u Šangaju i Hong Kongu na polju globalne industrije internet video igrica, i još uvijek povremeno ide u Kinu, gdje se njegovo mišljenje pažljivo sluša – iako su, razumije se, Kinezi vrlo dobro upoznati sa njegovim stavovima. Dakle, tu nam se viđenja ne podudaraju, s obzirom da je Kina cijenjeni srpski saveznik koji ne postavlja uslove za razvijanje ravnopravne ekonomske saradnje, i koji nedvosmisleno podržava Srbiju po pitanju njenog teritorijalnog integriteta, i ne vrši nikakav pritisak na Srpsku da se utopi u centralizovanu BiH.
Benon takođe smatra da su Turska i Iran (koga je, namjerno ili ne, nazvao "Persijom") faktori na čiji rastući uticaj na Evropu preko Balkana takođe treba obratiti pažnju, dok s druge strane, ne samo da ne pominje opasnost od vehabističkog fundamentalizma, već apostrofira pozitivne aspekte Trampove prošlogodišnje posjete Rijadu, koji je glavni vehabistički sponzor, i daljeg razvijanja savezničkih odnosa sa zalivskim monarhijama.
Јasno je, međutim, da je ovde prvenstveno riječ o pogledu na Bliski istok koji je u podudarnosti sa izraelskim, a Izrael je glavni američki saveznik u regionu, sa najjačim lobijem u Vašingtonu. No, ono što nas prvenstveno ovdje treba da zanima je činjenica da Benonov gorepomenuti pogled na "džihadistički islamo-fašizam" svakako isključuje bilo kakvu podršku njegovoj agresivnoj ekspanziji ka sjeveru i Evropi, kakvu je uživao pod Obamom i Klintonom. Prije bi se reklo da, kao i Tramp, i Benon, osnovano ili ne, polaže nade u "reforme" konzervativnih zalivskih monarhija, što je već posebna tema.
Treba takođe biti svjestan činjenice da ni Benon ni njegovi politički istomišljenici u SAD i Evropi nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa komplikovanim nasleđem ratova na prostoru bivše SFRЈ, niti su do sada bili u prilici da čuju neku jasnu, opštesrpsku viziju budućnosti i potencijalne saradnje. Ipak, i Benonov intervju za RTRS, i sastanci koje je delegacija Republike Srpske imala u Vašingtonu predstavljaju važan prvi korak u tom pravcu, kao i nagovještaj potencijala za pozitivne promjene u našim odnosima sa Zapadom, ili bar njegovim boljim dijelom.
Ne onim koji sve učinio da od nas napravi neprijatelje a od nekadašnjih nacističkih saveznika prijatelje, već onim koji je identifikovao (zajedničkog) neprijatelja u sopstvenim redovima i bori se da se nekako iskobelja iz spirale civilizacijske smrti.
Onim koji je pozdravio sastanak Putina i Trampa u Helsinkiju, i shvata da je zapravo to jedini put koji ne bi trebalo da ima alternativu.
Izvor: Sve o Srpskoj