Svjedok tvrdi da su ga tukli optuženi Anto i Mato Živković
Popović je pred Sudom BiH rekao je da je zarobljen 8. maja 1992. godine, kada je sa mještanima Novog Grada krenuo na srpsku teritoriju, nakon obećanja pripadnika HVO-a da će ih pustiti kada predaju oružje.
"To je bila prevara. Uhapsili su nas i zatvorili u osnovnoj školi u Odžaku, pa prebacivali u Novi Grad, Bosanski Brod, Slavonski Brod, a odatle skelom preko Save u Donju Mahalu. Bili smo iscrpljeni od gladi, među nama je bilo i bolesnih, a na mnogima su bile vidljive posljedice od batina koje smo dobijali gdje god smo bili", ispričao je Popović.
Dodao je da ih je po zatvaranju u školu u Orašju tukao ko je stigao, a da su udarani palicama, stolicama i drugim predmetima.
"Na vratima škole u Donjoj Mahali ih je mnogo bilo, jedva su čekali da nas udaraju. Neki su bili niski, penjali su se na stolice da bi nas mogli udarati. Poslije sam saznao da su dvojica od ovih koji su nas tukli bili Mato i Anto Živković. Neki nepoznati policajac udarao me palicom i nogama po bubrezima i glavi oko sat vremena. Isto je prošao Milivoje Јelić koji je bio sa mnom", ispričao je svjedok.
Popović je rekao da su od posljedica mučenja podlegli Marko i Branko Goranović i da je čuo da su Vujadina Čečavca boli šarafcigerom.
Svjedok je dodao da je tokom zarobljeništva išao i na kopanje rovova i da je jednom prilikom njegov mlađi brat Radovan ranjen u glavu, što je ostavilo trajne posljedice.
Svjedok Ljubo Panić izjavio je da je u školi u Donjoj Mahali bio zarobljen do maja 1993. godine.
"Svi vojnici HVO-a kada dođu pijani sa linije su nas tukli. Nogama, šakama, palicama, nisu birali, a glavni je bio Pera Vincetić, zvani Konj. Luki Stankoviću su stavljali prste u vrata i tako ih lomili", rekao je Panić.
Dodao je da je kraće vrijeme išao na kopanje rovova i da je čuo da su Stojan Lešić i Živko Tarić poginuli dok su obavljali te poslove.
"U januaru 1993. godine radio sam na izgradnji puta od Kopanjice prema srpskom selu Vučilovci. Rečeno mi je da za izgradnju puta koristimo ciglu od srušene crkve iz Vučilovica", rekao je svjedok.
Vlado Adamović, advokat Đure Matuzovića, rekao je Paniću da crkva u Vučilovcima nikada nije srušena, na šta je on ponovio da mu je tako rečeno.
Treći svjedok Tužilaštva Toma Šišljagić izjavio je da su trojica pripadnika HVO-a ubili Miću Danilovića dok je kopao rovove.
"Došli su do nas, dali nam da zapalimo i malo se udaljili. Nešto su između sebe pričali, vratili se i rafalom ubili Miću. Vojnik koji je sa nama bio u rovu rekao nam je da svima kažemo da ga je ubio snajper", ispričao je Šišljagić.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju i kao pripadnici vojne policije.
Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. novembar.