Pantić: Bio sam tri dana u komi od posljedica prebijanja
Pantić je danas pred Sudom BiH izjavio da je zarobljen 5. maja 1992. godine u Gornjem Svilaju, te da je nakon više lokacija gdje je bio zatvaran, sa oko 600 Srba iz Slavonskog Broda prebačen u Orašje krajem avgusta iste godine.
Svjedok je rekao da su u Orašje došli iscrpljeni i gladni, jer su prethodno, tokom zatočeništva u Bosanskom Brodu, kopali rovove, gdje je on dva puta ranjen.
"Dovezli su nas u salu osnovne škole u Donjoj Mahali, gdje je u jednom ćošku bilo oko 40 Srba sa opštine Orašje. Dovela nas je vojna policija od kojih nikoga nisam znao. Čuvala su nas 22 policajca i njihov komandir Pera Konj. Kasnije sam upoznao Matu Rakijicu, Damu", naveo je Pantić.
Nastavljajući svjedočenje, on je ispričao da ga je Pera udario čizmom u ranu koja još nije bila zarasla, jer nije mogao ići na kopanje.
Pantić je opisao i kako je pretučen u posebnoj prostoriji u kojoj je bilo oko 20 Vukovaraca, kojima je "na čelu bilo slovo 'U' i nacrtana šahovnica". Svjedok je rekao da oni nisu išli na kopanje, a da su svaki dan dobijali strašne batine.
"To su bili divni ljudi koji su uhvaćeni na liniji. Svaki dan su ih tukli, gazili nogama, udarali šakama. Јauci su odjekivali na sve strane", rekao je svjedok, dodajući da je sa njima proveo oko 15 dana.
Pantić je naveo da je strašnoj torturi koju je doživio u toj prostoriji prethodila njegova nepažljiva izjava koju je izrekao u alkoholisanom stanju.
"Bio sam poslan kod jednog domaćina da mu iscijepam drva. Cijeli dan sam radio i on me dobro počastio. Јeo sam i poprilično popio, a nakon posla svratili smo i u kafanu i opet pili. Kada sam se vratio u salu, zatvorenici su večerali, a ja sam im rekao `Prijatno borci`. Neko je upitao čiji borci, a ja sam odgovorio `Šešeljevi`, rekao je Pantić.
Prema njegovim riječima, tada je nastao haos - odveden je među Vukovarce gdje su ga metalnim šipkama, palicama, kundacima prebili Mato Rakijica, Pera Konj, Dama i još 15 vojnih policajaca.
"Išli su na to da me ubiju. Dva, tri dana sam bio u komi, a kada sam se osvijestio vidio sam da sam od glave do prstiju na nogama bio plav. Kada su policajci vidjeli kakav sam, nisu me dirali. Mate se dobro sjećam, on me je prvi udario metalnom šipkom", ispričao je Pantić.
On je dodao da je u sali škole, iz koje su neki nestali, u jednom momentu bilo zatvoreno oko 870 Srba, među kojima je bilo desetak djevojaka i žena.
"Nikada nikome nisam ispričao šta su sa njima radili, pa tako neću ni ovde. To što su oni radili ne može se opisati i ne može shvatiti da je ljudsko biće sposobno za tako nešto. Sebi sam se zakleo da ću o tome ćutati i pred Bogom", rekao je Pantić.
Svjedok je potvrdio da su prilikom odlaska na razmjenu Srbi prolazili kroz špalir vojnih policajaca koji su ih tuli do ulaska u autobus.
"To je bio pozdrav od 22 policajca. Niko od njih nije imao skrštene ruke. Svi su ih okaljali", rekao je Pantić na kraju svjedočenja.
Svjedok Tužilaštva Vojislav Јeličić rekao je da je u logor u Orašju zatvoren krajem juna 1992. godine, te da su ga odmah po zatvaranju tukli njemu tada nepoznati vojni policajci.
"Kasnije sam saznao za Kemija, Rakijicu, Antu, Žiku, Bakira. Sa Kemijem sam imao konflikt jer sam mu rekao da sam pošteđen odlaska na kopanje zbog prethodnog ranjavanja prilikom kopanja na Grebnici i preležane žutice. Tada me je udario nogom u stomak", ispričao je Јeličić.
On je potvrdio da je Rakijica često dolazio, ali da njega nije tukao. Dodao je da je sa ostalim policajcima šamarao druge zatvorenike, a kada padnu na pod šutirao ih nogama.
Јeličić je rekao da je čuo da je Žika /Anto Živković/ brat Mate Rakijice i da ga je on, kada je krenuo u razmjenu, u autobusu pokušao udariti palicom po polnom organu, što mu nije uspjelo.
"Kada smo krenuli u razmjenu prema Čelebićima, svako od nas je dobio `porciju`. Mene je Sara udario palicom po bubrezima", svjedočio je Јeličić.
Svjedok Radinka Kovačević rekla je da je u aprilu 1992. iz Novog Grada sa troje djece otišla u Srbiju, te da je čula da su njen suprug i brat, koji su ostali kod kuće, odvođeni od logora do logora.
"Sa njima sam bila izgubila svaki kontakt. Čula sam da je moj suprug razmijenjen poslije dva mjeseca, a brat Stojan Lešić poginuo prilikom kopanja rovova. On je sahranjen u Novom Gradu", navela je Kovačevićeva.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.
Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. novembar.