Živko Tatić stradao prilikom kopanja rovova
Ona je dodala da je potom čula da su počeli napadi, da su ih sve odveli u logor, te da je saznala da je njen suprug bio zatvaran na više lokacija, a na kraju doveden u Orašje.
"Taj dan, 2. decembra, deset ih je izvedeno, a osam je ranjeno. On je podlegao. To su mi ispričala dvojica koja su pobjegla", rekla je Tatićeva.
Svjedok je rekla da je čula da joj je muž ranjen od granate u grudi i da se to dogodilo u mjestu Lepnice na području Orašja.
Ona je dodala da joj je suprug bio sahranjen u Slavonskom Brodu, a da je 15. septembra 1993. godine dopremljeno njegovo tijelo.
Kao svjedok Tužilaštva danas je saslušana i Milosava Đajić iz sela Branešci u opštini Čelinac, koja je rekla da je njen muž Grujo, kao pripadnik vojske 11. decembra 1992. godine otišao u selo Vučilovac na području Orašja, te da je iz vojske obaviještena da je među zarobljenima i da ih je registrovao "Crveni krst".
Ona je dodala da je, nakon razmjene 29. januara 1993. godine, dobila informaciju da joj je suprug mrtav i da je na tijelu muža vidjela brojne povrede, zavoje i krv.
Đajićeva je rekla da je namjeravala da sazna šta se dogodilo i da je posjetila dvojicu zarobljenika koji su tada razmijenjeni, ali da nije mogla s njima razgovarati, jer su bili u teškom zdravstvenom stanju.
Ona je rekla da je čula da je njen suprug preminuo u bolnici u Bijeljini, nekoliko sati nakon razmjene.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/, te vojne i civilne policije u Orašju.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Suđenje će biti nastavljeno 30. januara.