Mirko Regodić primjer neustrašivog borca

Mirka Regodića iz Ribnika kod Ključa, rat je zatekao u Kupresu. Prošao je ratišta na Vlašiću, kod Bihaća i Mrkonjić Grada gdje je 9. oktobra 1995. godine u akciji "Oluja" ranjen u obje noge, ruke i vrat. Zarobljen je nakon trodnevnog skrivanja u šumi. Smrt je izbjegao zahvaljujući tome što je u ratu pomogao dvojici zarobljenih hrvatskih vojnika

- Kada sam to ispričao gospodinu iz Kiseljaka koji me zarobio, ovaj je rekao "on nije naumio da pogine". Što znači - u životu dobro radi i dobrom se nadaj - priča Regodić.

Tada je ubijeno 198 vojnika i civila, a njemu je bilo suđeno da živi. Preživio je i stodnevnu psihičku i fizičku golgotu zarobljeništva u Јajcu, Livnu i Mostaru. Uprkos svemu, u miru je nastavio bitku za život, radeći sve i svašta. Postavljao je satelitske antene, popravljao kućanske aparate, a prije osam godina uz pomoć podsticaja Vlade Srpske otvorio je servis za računare i postao sam svoj gazda.

- Nemam ni odmor, a ni godišnji ni bolovanja, ali imam sigurnost i oslonac i drago mi je što to moje mušterije vide i što me cijene - dodao je Mirko.

Ponosan je što je bio učesnik stvaranja Srpske, koja je garant opstanka srpskog naroda, ali i njemu i njegovim saborcima značilo bi mnogo kada bi boračka populacija imala više povlastica.

- Barem jednom godišnje da se uradi nešto za borce, na primjer plaćen boravak u banji ili odlazak na more. To bi im puno značilo - kaže on.

Mirko je primjer neustrašivog borca - metalostrugar po struci u nedostatku posla se prekvalifikovao i uspješan je u svom poslu. Radom odvraća misli od teških ratnih dana i slike saboraca koji su poginuli pred njegovim očima ili umrli na njegovim rukama. Susret sa njihovim roditeljima otvara rane, ali istrajava radi svoje porodice. Vjeruje u bolje sutra i Srpsku bez korupcije.

- Čovjek se treba boriti dok je živ. Dok budem mahao jednim prstom ja ću se boriti raditi i činiti da nešto stvaram - zaključio je Mirko.