Težak život srpskih povratnika u Trubaru

Češki donatori sa solarnim panelima vratili su nadu u život mještana sela Trubar. Međutim, samo nakratko.

Mještanin Boro Rodić iz zaseoka Vagan kaže da je upotreba panela zimi jako otežana.

- Čim padne manji snijeg moraš se penjati na krov. Ne mogu hodati po zemlji, a tek da se penjem na krov i čistim panele - kaže Rodić.

Bez pravih električnih stubova i elektrifikacije, snabdijevanje strujom na ovaj način je ograničeno. Koliko će sijalice dugo gorjeti, uvijek je neizvjesno.

Iako mještani sela Trubar žive od penzije ili poljoprivrede, ne mogu mnogo da uštede. Dodatni problem je hrana, koju kad danas spreme sutra moraju da bace.

Pretežno starije stanovništvo ni zdravlje ne služi dobro, a žive, kako kažu, u kamenom dobu. Solarni paneli su vjerovatno umirili nečiju savjest, ali problem ovih ljudi nisu riješili.

- Rekli su nam odmah da električni šporet neće moći raditi. Ne mogu da koristim zamrzivač, veš mašinu, fen, peglu... - priča Milka Rodić iz zaseoka Vagan.

Da apsurd bude veći, visokonaponska mreža je urađena i prolazi samo desetak metara od domova srpskih povratnika, dok oni godinama žive u mraku.

U ovom selu je prije rata bilo 50 domaćinstavv, danas je obnovljeno tek deset kuća. S obzirom na uslove života, ova statistika nije iznenađujuća.

- Bilo bi povratnika, ali neće niko da dođe u praznu, mračnu kuću. I put je nikakav, ovuda ide samo onaj ko mora - kaže Rodićeva.

I mještanin Nedeljko Zeljković kao jedan od većih problema ističe loš put.

- Nemamo put, u slučaju bolesti moramo ići pješke u Drvar, a iz Drvara za Livno, što je preko 100 kilometara u jednom pravcu - kaže Zeljković.

Da su srpski povratnici bez struje već dvije decenije upoznate su i bh. vlasti. Međutim, do danas niko ništa nije učinio. Od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH dobili smo informaciju da je za elektrifikaciju ovog lokaliteta obezbijeđeno 124.000 KM, te da je procedura u toku. Međutim, kada će uslovi života prestati da zavise od sunčevih zraka, ostaje neizvjesno.