Svetislav Mijatović - od izbjegličke kolone do doktora nauka

Ipak, težak život nije mu bio prepreka da uči, stiče znanje i ostvari zapaženu naučnu karijeru. Ovaj mladi čovjek se i sada nalazi na raskrsnici - otići u inostranstvo ili ostati u Srbiji, ali danas ovaj doktor nauka može sam da bira svoj put.

Prošlo je skoro četvrt vijeka kako je sa porodicom izbjegao iz rodnih Okučana. Svetislav, tada četvorogodišnji dječak, kao kroz maglu sjeća se tih ružnih dana.

- Sticajem nesrećnih okolnosti morali smo da izbjegnemo ovdje `95. godine, i tako smo završili u Barajevu, u kući koju su moji baba i deda napravili još `70-tih godina. Imao sam četiri godine i zaista se malo toga i sjećam - priča Svetislav.

Odmalena se vidjelo da je talentovan za matematiku, koja mu je uvijek išla od ruke. Nije bilo iznenađenje što je odabrao Matematičku gimnaziju. I tamo je briljirao - ovu veoma zahtjevnu školu završio je za samo tri godine. Skromno kaže - iz praktičnih razloga, jer nije bio siguran da će moći da ostane u učeničkom domu.

- Tada sam zamolio nastavničko vijeće da položim i četvrtu godinu da bih išao pravo u studentski dom. Volim da kažem da, ukoliko vam ide matematika, fizika, informatika, onda Matematička gimnazija nije bauk, čak je i veoma zahvalna i laka škola, te zanimljiva za nekog ko to voli - ističe ovaj vrijedni mladić.

Izuzetno talentovan, pametan, skroman, društven, omiljen, mladić koji je svoje obaveze sa lakoćom izvršavao i pomagao drugima - ovako Svetislava opisuje dugogodišnja profesorka Matematičke gimnazije Vesna Rapaić.

- On je jedini učenik u Matematičkoj gimnaziji koji je završio dvije godine za jednu. Bilo je učenika koji su odlazili poslije trećeg razreda na studije ili u inostranstvo, pa nastavljali školovanje, ali niko nije ovako nešto uradio kao Svetislav - ističe profesorka.

Svetislav kaže da je upravo profesorka Rapaić uticala na njegovu odluku da upiše Fizički fakultet i smatra da je napravio dobar izbor.

- U to vrijeme je bilo vaganje između matematike, programiranja, informatike, fizike i elektrotehnike. Sve je to nekako dolazilo u obzir, kao relativno srodno, ali je profesorka iz srednje škole uticala na to da, ipak, završim na fizici i da odem u tom smjeru. Zaista sam srećan i zbog načina na koji fakultet funkcioniše i zbog stručnjaka koji su zaista dobri i svjetski priznati. Opredijelio sam se za smjer teorijske i eksperimentalne fizike. Studiranje je nešto što volim, to mi je bilo zanimljivo, učio sam uz određenu dozu sreće, bez nekih pretjeranih napora i završio u roku, a poslije je uslijedio i master i doktorat - navodi Svetislav.

Fakultet je završio sa prosječnom ocjenom 10 i postao jedan od najmlađih doktora nauka u istoriji Fizičkog fakulteta u Beogradu. Doktorirao je radom iz oblasti fizike magnetizma.

- Konkretno, to su bili teorijski modeli tvrdih feromagnetika. Uz to, moja želja je da radim i eksperiment, a to nismo uspjeli da izvedemo, prije svega, iz finansijskih razloga, tako da je moj doktorat završio na teorijskom i numeričkom radu, ali, ako bude sreće, nadam se da će se i to što je ispitivano teorijski u stvari pokazati i na eksperimentu i da ćemo uspjeti da provjerimo to što smo radili - kaže on.

Širokih interesovanja, Svetislav je paralelno bio na masteru na fizici i na ekonomiji. Sa dvojicom drugova pobijedio je na međunarodnom takmičenju, što im je donijelo unosan posao u jednoj velikoj kompaniji u Budimpešti. Ipak je odlučio da se vrati u Srbiju.

- Koliko god finansijski uslovi bili nevjerovatni i sjajni tamo, meni to nije bilo toliko zanimljivo. Nedostajao mi je istraživački rad i ova, da tako kažem, neizvjesnost koja zahtijeva stalno angažovanje i stalnu aktivnost mozga. Nedostajali su mi i porodica i prijatelji. Naprosto, nisam se toliko prijatno osjećao tamo. Takođe, ono čime volim i želim da se bavim jeste iobrazovni i uopšte naučni rad i volio bih da doprinesem njegovom unapređenju - navodi Svetislav.

Polovina njegove generacije, koju na Fizičkom fakultetu nazivaju zlatnom, otišla je u inostranstvo, a država bi trebalo da uradi više kako bi mlade stručnjake i istraživače zadržala u zemlji, smatra Svetislav.

- Vjerovatno nigdje u svijetu, a pogotovo ne kod nas, niko nije počeo da se bavi istraživačkim i naučnim radom da bi se obogatio i da bi postao milioner. Dakle, dovoljna je egzistencija, ali je potrebno nešto sa čim može da se radi. I to je veliki problem, što su ulaganja u nauku, u smislu onoga sa čim se istražuje, veoma mala - ističe on.

Velika želja mladog naučnika je da ostane i radi u svojoj zemlji, ali ni dalje nije siguran da li će tako zaista i biti.

- U nekom trenutku možda odem. Prosto, Don Kihot mi nije omiljeni književni junak, tako da ne bih da se borim protiv svega živog da bih sebi možda obezbijedio osnovne uslove za rad. Dakle, ukoliko se stvari ne promijene, bar tok stvari kakav je sada, naprosto ne znam koliko ću istrajati u tome da ostanem ovdje - kaže Svetislav.

Uz rad u nauci, Svetislav svoju budućnost vidi i u visokom školstvu i radu sa srednjoškolcima. Već ima iskustvo u pripremi za takmičenja učenika Matematičke i Zemunske gimnazije, a studenti Fizičkog fakulteta smatraju ga jednim od najinspirativnijih asistenata i predavača.

- On je jako inspirativan i interesantan predavač. Bilo je interesantno poznavati ga godinama, ne samo zbog toga što je dobar predavač i što je zaista na interesantan način znao da prenese neke stvari koje nisu baš svima interesantne i razumljive - kaže Luka Rajačić, student master studija.

Svetislav ruši stereotipe da su vrhunski naučnici odani isključivo struci. On ima i druge ljubavi i interesovanja - voli ljude i druženja, ali i muziku, gitaru, folklor.

- Gitara me je nekako kroz sve te studentske i učeničke domove pratila. Svirao sam i u bendu koji se zove Gradske cure. Pored toga, bavim se i folklorom u KUD-u Krajina, koji njeguje igre Srba preko Drine. Dakle, osim što volim da igram, postoji i taj momenat čuvanja naše tradicije - kaže Svetislav.

Uspjesi i priznanja nisu pobijedili ogromnu skromnost ovog mladog naučnika, koji u njima ne vidi ništa neuobičajeno. Priznaje da je njegova porodica, koja je u novom okruženju počela od nule, na njega ponosna.

- Kažu da su ponosni, iako ja mislim da nema na šta da budu ponosni. Јa naprosto radim svoj posao i gledam da ga uradim najbolje što mogu. Ako su zadovoljni, oni su velikim dijelom zaslužni za to, jer da se oni nisu potrudili, ne bi bilo ni ovoga sada - ističe Svetislav.

Uspjeh za Svetislava znači biti srećan, što podrazumijeva ispunjenost na privatnom, emotivnom i poslovnom planu. Poručuje mladima da izaberu ono što najviše vole i posvete se onome u čemu su dobri. Slavni Viktor Igo je rekao da se veličina jednog naroda ne mjeri brojem, kao ni veličina čovjeka njegovim statusom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje posjeduje. Svetislav treba da bude mjera Srbije.