Mladiću sa Daunovim sindromom posao konobara
Sa tacnom u ruci gostima prilazi raspoložen i širokog osmijeha. Ništa mu nije teško, iako posao konobara nije nimalo lak.
To mu je bila velika želja, kaže majka Sena. Јedva čeka kad će na posao, razmišlja i priča o tome i kada je kod kuće. Pri povratku s posla prepričava iskustva, susrete s ljudima, jednom riječju, sve to, kaže, čini ga presretnim.
- Uopšte nije umoran i to me najviše oduševljava. Nakon svakog povratka sa posla prepričava dogodovštine toga dana - Sena Ćuran, Adina majka.
Čim je čuo za Adinu želju privrednik Boris Leburić odlučio je da mu pruži šansu. Ima 40 zaposlenih, a za najnovijeg radnika ima samo riječi hvale.
Ado je angažovan po tri sata dnevno. Ima veliku podršku radnih kolega. Kažu da su počeli s jednostavnim zadacima, ali da je samo nakon tri dana uhodavanja, Ado počeo da koristi i kasu.
Ideja da radi kao konobar potekla je od Adinog personalnog asistenta, koji s njim provodi dosta vremena.
Priča da su jednom sjedili u lokalnom pabu kada mu je Ado povjerio svoju želju da bude konobar. Šansu je dobio na jedan dan u dječijoj nedjelji, što je oduševilo sugrađane, pa je sav prihod i bakšiš tog dana otišao u Dnevni centar.
Kod gostiju koje je posluživao pozitivne emocije i podrška.
Socijalizacija 20-godišnjeg mladića traje već 15 godina, od vrtićkog uzrasta, preko školovanja i dnevnog centra.
Druženje je ključ njegovog zadovoljstva, pa je posao prava prilika za njegovu sreću, kaže majka.
Borba im je često bila teška, ponekad i preteška. Sada kada pogleda sina, kaže, nije bila uzaludna.