Svjedočili o zločinima nad Srbima u Čemernu
Svjedok "G" je, kada mu je predočena njegova ranija izjava - da je cilj akcije bio čišćenje okolnih sela, rekao da je možda to izjavio, ali da se ne sjeća.
On je ispričao da je 9. juna 1992. godine u mjesto Korita došao veliki broj ljudi, među kojima je bio i Durak, te da je tu prvi put čuo da je došla vojska iz Kaknja s ciljem da krenu na selo Čemerno, gdje su raspoređene haubice.
Svjedok "G" je rekao da u selu nije vidio haubice, te dodao da su im u mjestu Korita podijeljene crvene trake kao znak raspoznavanja i da je vojska, zajedno sa mještanima, krenula u Čemerno.
On je ispričao, između ostalog, da u Čemernu nije vidio ko je pucao i da li su ljudi ubijeni, dodajući da je na putu vidio kako leži mrtva starija žena.
Zaštićeni svjedok je rekao da od Duraka nije dobio nijedno naređenje, kao i da u mjestu Korita, ni u akciji na Čemernu nije vidio optužene Nusreta i Mirzeta Bešliju, kao ni Hamdiju Spahića.
Današnje ročište počelo je saslušanjem svjedoka Tužilaštva BiH Miloša Gorančića, kojeg su indirektno ispitali branioci optuženih.
Gorančić je rekao da je na Čemerno otišao kod tetke Spasenije Damjanović pet-šest dana prije napada.
Hadžićev branilac, Anto Grgić podsjetio ga je na iskaz koji je dao u Policijskoj stanici Sokolac 2007. godine, u kojem je navedeno da je dobrovoljno sa jedinicom došao da zaštite selo od napada takozvane Armije BiH i zaštite srpsko stanovništvo.
Gorančić je danas ponovio da je, prije svega, otišao zbog tetke i njene dvije kćerke, kod kojih je i ranije često išao, potvrdivši da je na Čemerno otišao dobrovoljno, a da je tamo već bila vojska, te da ne zna u kom pravcu su dejstvovale četiri haubice koje su bile u selu.
On je naveo da se za vrijeme napada, koji je počeo 10. juna 1992. oko 5.30 časova, sa rođakom Ljubišom Lazendićem nalazio kod štale Dragana Damjanovića, ali da ne zna koliko dugo je trajala pucnjava.
Gorančić je rekao da je imao automatsku pušku, koju je dobio na Okruglici, te da je sa Lazendićem pružao otpor.
On je ispričao da je na tom mjestu u razmaku od pet minuta ranjen u oba ramena, te da je, dok je još bio svjestan, vidio kako je Lazendić ubijen rafalom.
Gorančić je dodao da je, nakon što ga je neki mladić na konju izvukao, prebačen u bolnicu na Koranu, gdje je čuo šta se desilo u Čemernu.
Tužilaštvo BiH optužilo je DŽemala Hadžića, Teufika Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine, zajedno sa drugim licima, svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.
Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. maj.